Bilješke sa sastanka u Ministarstvu znanosti i obrazovanja na temu Prijedloga zakona o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti

 

Tema sastanka održanog u prostoru Ministarstva znanosti i obrazovanja 30. kolovoza 2018. bio je Prijedlog zakona o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti (u daljnjem tekstu Prijedlog), a svrha je bila iznijeti probleme koji su uočeni u Prijedlogu, a odnose se na djelokrug rada knjižnica u nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja. Prema postojećem ustroju oko 80% knjižnica je u sastavu obrazovnih ustanova, dakle velikim dijelom svoje djelatnosti u nadležnosti je Ministarstva znanosti i obrazovanja.

Na sastanku su bile prisutne:  izv. prof. dr. sc. Ivana Franić, pomoćnica ministrice; Ivana Pavlaković, načelnica Sektora za znanstveni sustav i tehnološki razvoj i članica Hrvatskog knjižničnoga vijeća; Mira Zovko, viša savjetnica za školske knjižnice; Vanja Jurilj, predsjednica Hrvatske udruge školskih knjižničara, Marija Tomečak i Zrinka Udiljak Bugarinovski, predstavnice Hrvatskog knjižničarskog društva.

U uvodnom dijelu kolegice iz Hrvatske udruge školskih knjižničara i Hrvatskog knjižničarskog društva upoznale su prisutne predstavnice Ministarstva znanosti i obrazovanja o ranije održanim sastancima predstavnika profesionalnih udruženja (HKD-a i HUŠK-a), kao i informativnim razgovorima u Ministarstvu kulture.

Najprije su iznesene općenite primjedbe na Prijedlog zakona o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti: nedostatak unutarnjeg reda i povezanosti, nekoherentnost i nedosljednost u korištenju stručnih termina i nazivlja, neusklađenost s bitnim međunarodnim i domaćim stručnim praksama i nerješavanje ni jednog od bitnih problema hrvatskoga knjižničarstva: ne promatra i ne definira knjižnice Republike Hrvatske kao povezani sustav, ne definira načine koji osiguravaju njegovu učinkovitost, ne osigurava ravnomjerne infrastrukturne preduvjete i ne određuje kompetencijski okvir stručnih znanja i vještina djelatnika u knjižničarstvu.

Od prigovora na pojedina rješenja Prijedloga zakona o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti istaknuti su:

• Formulacija prema kojoj je knjižnična građa, ali ne i knjižnična djelatnost od posebnog interesa za RH, ne može biti prihvaćena jer knjižnična građa ne može biti zaštićena i dana na korištenje (a to je od posebnog društvenog interesa) bez knjižnične djelatnosti. Informacijsko okruženje u kojem živimo, samo dodatno naglašava značaj knjižnične djelatnosti i zakonom svakako treba definirati da je knjižnična djelatnost od posebnog interesa za RH. (Ako je samo knjižnična građa od posebnog značaja za društvo, kako bi se to odražavalo na uobičajenu praksu visokoškolskih knjižnica koje u svojim fondovima imaju veliki dio udžbeničke građe koja se zbog aktualnosti često otpisuje, a što uvjetuje i drugačiji pristup reviziji i otpisu od npr. narodnih knjižnica.)
• Zakon o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti treba voditi računa o specifičnostima različitih vrsta knjižnica.
• Naglašen je značaj donošenja standarda za specijalne, visokoškolske i školske knjižnice.
• Zbrka i nedosljednost u korištenju nazivlja knjižnica obrazložena je na primjeru nejasnog i novog pojma privatne knjižnice, te netočno, nedorečeno i nedosljedno tumačenog pojma javne knjižnice – zbog nejasne upotrebe nazivlja knjižnice u sastavu pravnih osoba  gube status javnih knjižnica, a takvih je knjižnica oko 90% od ukupnog broja knjižnica u RH, od kojih je oko 80% u nadležnosti MZO-a). Obrazloženo je i kako se sve te knjižnice po današnjim klasifikacijama knjižnica svrstavaju u specijalne knjižnice. U tom kontekstu objašnjena je i klasifikaciji knjižnica po UNESCO-u i IFLA-i, kao i definicija pojmova u čl. 3., a koje se nije slijedilo u navedenom Prijedlogu. Istaknuto je i da se pojam visokoškolska knjižnica treba zadržati i u novom zakonu.
• U tumačenju posljedica uvođenja termina privatnih knjižnica po Prijedlogu poseban osvrt se dao na objašnjenje koje je dostavila Komisija za pravne knjižnice HKD-a (u privitku), te primjer analize posljedica privatizacije narodnih knjižnica (link na članak: http://www.publiclibrariesnews.com/campaigning/privatized-libraries-outsourcing-library-services/con).
• Uz razgovor o važnosti knjižnica u obrazovnim ustanovama, akreditacijskim postupcima u obrazovanju, znanosti itd. naglašeno je da u čl. 11. Prijedloga treba stajati da su školske ustanove, visoka učilišta i javni znanstveni institutu dužni osnovati knjižnice kao posebne ustrojbene jedinice.
• U alineji 3. istog članka naglašeno je da je važno dodati da osnivač nakon pribavljanja rješenja mora upisati knjižničnu djelatnost u Registar RH svoje ustanove (problem koji trenutno egzistira, jer ga mnoge ustanove nisu riješile). Napravljen je i osvrt na izigravanje zakonske odredbe o obavezi osnivanja knjižnica sklapanjem ugovora o tzv. dvojnoj funkciji knjižnica, koja je također navedena u Prijedlogu (postoji i u trenutno važećem zakonu), temeljem koje su neka privatna učilišta riješila pitanja knjižnice u fazi osnivanja.
• Argumentiran je i pojašnjen značaj definiranja obrazovanja i stručnih zvanja u knjižničarskoj profesiji  u samom zakonu, a koja nisu predmet ovog Prijedloga, već se navodi da će biti regulirana pravilnicima. Cjelokupna knjižnična zajednica inzistira na reguliranju pojmova u zakonu, jer samo kvalificirani djelatnici mogu kvalitetno obavljati stručne poslove. Naglašeno je da postojeći specijalistički studiji  obrazuju dovoljan broj informacijskih i knjižničarskih stručnjaka koji mogu zadovoljiti potrebe tržišta rada, a u slučaju nejavljanja stručne osobe na otvoreni natječaj, predloženo je rješenje zapošljavanja tzv. nestručne zamjene koje se već primjenjuje za ostala stručna radna mjesta u obrazovnome sustavu. Pojašnjeno je i da je zapošljavanje nestručnih osoba naročito pogubno za školske knjižnice koje najčešće zapošljavaju samo jednu osobu, a urušava dignitet profesije u svim knjižnicama. Formulacijom osiguravanja rada stručnih djelatnika u knjižnicama mogu se nanijeti stručne i ekonomske štete knjižnici, osnivaču i zajednici kojoj knjižnica služi.
• Razgovaralo se i o značaju imenovanja voditelja knjižnica i postojanja knjižničnih odbora/vijeća u knjižnicama u sastavu i o mogućoj statusnoj i praktičnoj prednosti toga rješenja za njihov rad: sudjelovanje u radu tijela odlučivanja i s time povezanom boljom komunikacijom i prezentacijom aktivnosti knjižnice s donositeljima bitnih odluka.
• Dotaklo se i problema obveznog primjerka. Mišljenje prisutnih je bilo da sveučilišne knjižnice ne smiju biti uskraćene za isti, ali je istaknuto i da se većina navedenih stavaka o obveznom primjerku navedenih u Prijedlogu ne treba nalaziti tu, već da to spada u zakonodavni okvir nakladničke djelatnosti.
• S obzirom da je u nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja više od 80% svih knjižnica RH, predloženo je i da se sastav i ingerencije Hrvatskog knjižničnog vijeća formuliraju na drugačiji način, tj. da ono bude savjetodavno i predlagačko tijelo i ministra kulture i ministra znanosti i obrazovanja, te da se vodi računa da u zakonu stoji jasno definiran sastav toga tijela u kojemu će biti zastupljeni predstavnici svih vrsta knjižnica s ciljem da o knjižničnoj djelatnosti rješenja predlažu  stručnjaci.

Sastanak je prošao u pozitivnom i konstruktivnom ozračju te se nadamo da će barem dio iznesenih i argumentiranih primjedbi prihvatiti i Ministarstvo kulture.

Na sastanku je najavljena i organizacija Svjetskog kongresa školskih knjižničara 2019. u Dubrovniku i dogovoren sastanak na tu temu.

Izvješće objavljujemo s kasnijim datumom zbog čekanja odobrenja zapisnika od strane predstavnika Ministarstva znanosti i obrazovanja!

 

Vanja Jurilj

Prilozi koji su predani predstavnicima Ministarstva znanosti i obrazovanja:

Molba za povlačenje Prijedloga zakona o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti_2018._HUŠK

HUŠK_Komentari Prijedloga zakona o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti_po člancima_2018.

Mišljenje o Prijedlogu Zakona o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti-Sekcija za školske knjižnice HKD-a