01. 12. 2018.

Citiranje u copy/paste okruženju

 

Osvrt na 12. okrugli stol

Na  41. međunarodnom sajmu knjiga i učila – Interliberu 2018., na otvorenoj pozornici paviljona 6 Zagrebačkog velesajma održan je 16. studenog 12. po redu okrugli stol Hrvatske udruge školskih knjižničara posvećen temi Citiranje u copy/paste okruženju, a organizirala ga je Podružnica Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Moderatorica okruglog stola bila je Vanja Jurilj, predsjednica Hrvatske udruge školskih knjižničara, a odazvali su se svi pozvani gosti, sugovornici u raspravi. Tog je dana publiku dočekalo još zanimljivih zbivanja: svečanost dodjele prikupljenih knjiga dobitniku akcije Knjigodar i finale sedmoga ciklusa Tuluma s(l)ova.

Što danas znači biti pismen na osnovnoškolskoj, srednjoškolskoj ili akademskoj razini? Školski knjižničari već u 4. razredu osnovne škole poučavaju učenike kako se služiti referentnom zbirkom (pa i pravopisom), u 6. razredu – kako pronaći i vrednovati informaciju i u 7. razredu – kako bi trebao izgledati njihov samostalni rad, uče o pojmu autorstva i kako citirati, navoditi točno nečije riječi i pritom navesti izvor. No, koliko se uistinu pažnje posvećuje autorskim pravima i jesu li današnje generacije sklone intelektualnoj krađi (možda i bez spoznaje da rade nešto loše)? I, ako želimo citirati, kako da to radimo točno i s kojom mjerom?

To su samo neka pitanja koja smo imali na umu tražeći sugovornike koji bi nam mogli dati odgovore ili pak otvoriti nova pitanja.

Prvog gosta, dr. sc. Željka Jozića, ravnatelja Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, zamolili smo da prokomentira na koji su način nastala poglavlja u Hrvatskom pravopisu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje: Bibliografske jedinice i Navođenje u tekstu. Jesu li se autori pri pisanju poglavlja savjetovali sa strukom u vezi redoslijeda elemenata, pravopisnih znakova? Je li postignut dogovor jezikoslovaca i informacijskih stručnjaka?

Saznali smo da su pri izradi navedenih poglavlja autori bili svjesni da postoje različiti načini citiranja i da pojedine struke preferiraju određenu vrstu citiranja. Budući da je Hrvatski pravopis i nastao za uporabu u osnovnim i srednjim školama Republike Hrvatske i u srpnju 2013. dobio preporuku tadašnjeg Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, namjera im je bila izložiti samo prijedlog za pisanje bibliografskih jedinica, a ne pravilo. Bez obzira na vrstu korištenoga djela, pomoć pri pravilnom označavanju korištenih izvora informacija pružaju sustavi i stilovi citiranja prilagođeni određenim područjima znanosti, no svi koriste iste bibliografske elemente nužne za jednoznačnu identifikaciju izvora. Tako su se i savjetovali s informacijskim stručnjacima i bibliotekarima, jedan od njih je i dr. sc. Antun Patrik Halonja, viši znanstveni suradnik u Odjelu za opće i računalno jezikoslovlje. U svakom slučaju, ako učenik savlada stil citiranja i navođenja bibliografskih jedinica prema Hrvatskom pravopisu, neće mu biti teško prijeći na neki drugi stil citiranja, važno je samo biti dosljedan.

Našeg sljedećeg gosta dr. sc. Tomislava Ivanjka, docenta s Odsjeka za informacijske i komunikacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, pitali smo koliko se njihovi studenti u praksi pridržavaju pravila o dosljednosti u primjeni jednog stila citiranja i koji način citiranja preporuča studentima.

Odsjek informacijskih znanosti preporuča način citiranja koji je priredila dr. sc. Aida Slavić, a studenti se upoznaju s uvodom u akademsko pismo, odnosno, načinima pisanja znanstvenog rada. Važno je da shvate čemu služi citiranje, da se citat ne umeće u matični tekst mehanički, bez odgovarajuće najave ili pripreme. Citat mora biti gramatički, logički i stilski dobro uklopljen u okolni tekst, odn. kontekst. Studenti trebaju steći bibliografske kompetencije: prepoznati izvor, je li riječ o zborniku ili o časopisu. Još uvijek se intelektualno vlasništvo ne cijeni dovoljno: svima je jasno da je krađa ako uzmeš nešto u dućanu bez plaćanja, a ako preuzmeš ili prevedeš nečiji tekst – nikome ništa. Razgovor se poveo i o maturalnom radu, ne primjećuje neku razliku u predznanju novih generacija studenata.

Našoj sljedećoj gošći postavili smo pitanja: Koliko studenti vladaju pravilima? Koliko ih treba poučavati na 1. godini? Dorja Mučnjak, diplomirana romanistica, fonetičarka i bibliotekarka, radi u Informacijskoj službi Knjižnice Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Upravo zato što se studenti 1. godine ne snalaze u pretraživanju izvora pa ni u njihovom pravilnom navođenju, odlučili su organizirati radionice citiranja za brucoše već u Orijentacijskom tjednu. Očit je napredak od početka studija, kad su studenti još zbunjeni, do studenata 5. godine kad se pripremaju za diplomski rad i pitaju sasvim konkretna pitanja. Što se pak načina citiranja tiče, različiti odsjeci Filozofskog fakulteta u Zagrebu imaju različita pravila citiranja i navođenja bibliografskih jedinica, tako npr. psiholozi najčešće koriste stil APA – Američkog psihološkog društva.

Dina Mašina Delija, viša knjižničarka Knjižnice HAZU-a i članica Odbora za nakladničku djelatnost HKD-ovih izdanja potvrdila je kako ni u nakladništvu nije ništa bolja situacija. Njeno je iskustvo vezano uglavnom uz zbornike HKD-a i Vjesnik bibliotekara Hrvatske i, nažalost, ne postoji ujednačenost citiranja za zbornike ni za navođenje literature, dok Vjesnik bibliotekara ima striktno navedene upute za autore, no autori ih nerijetko ignoriraju. Upozorila je na pretjerivanje u citiranju pa se događa da recenzent ne zna čiji rad na kraju recenzira, svakako je bolje parafrazirati. Vrlo često autori ne navode svoje ranije radove, no i autocitiranje je potrebno navesti, jer inače autori recikliraju već objavljeno.

Slavenku Halačev, urednicu stručne i znanstvene knjige u nakladničkoj kući Školska knjiga pitali smo kako otkrivaju plagijate. Školska knjiga ne posjeduje programsku podršku za provjeravanje plagiranja, već svoje povjerenje temelji na znanstvenoj čestitosti i stručnosti autora udžbenika. Tiskana knjiga je osobna iskaznica svakog autora. Kod udžbenika je najvažnija dosljednost u tipu citiranja, bibliografske jedinice moraju biti potpune i točne, a citirani autor mora biti relevantan za određenu temu. Isto tako, u izradi školskog udžbenika, u samom tekstu nije potrebno navoditi citate, ali je potrebno navoditi izvor slikovnog sadržaja koji se koristio te napraviti popis korištene literature na kraju teksta.

Tomislav Ivanjko je napomenuo kako danas postoji cijeli niz računalnih programa koji mogu ustanoviti da je nečiji rad nastao metodom copy/paste iako je iskusnim profesorima i učiteljima uglavnom jasno kako je nečiji rad nastao. Najbolje bi bilo da studenti sami prije predaje radova provedu svoj rad kroz program za otkrivanje plagijata. Svakako bi na svakom radu trebala stajati izjava: Ovaj rad je samo moj. Citiranje je samo vrh ledene sante, ono je u načelu tehnička stvar. Ako mladi znaju misliti, znaju i kritički promišljati, a to prethodi dobrom citiranju koje bi trebalo služiti tome da suprotstavimo svoje mišljenje tuđem ili kako bismo potkrijepili neku tezu.

Željko Jozić ukazao je na dvije krajnosti: nije dobro pretjerano citirati niti pak izbaciti sve citate iz svog rada, jasno je da stojimo na leđima naših prethodnika. Najviše nade polaže u sustavnu edukaciju mladih o važnosti poštivanja autorskih prava i intelektualnog vlasništva, a Ivanjko dopunjava kako je potrebno obrazovati i nastavnike.

Dorja Mučnjak zaključuje kako je za osnovnu školu dovoljno da učenici znaju citirati i navesti literaturu prema Hrvatskom pravopisu, iako se slaže kako bi neka pravila trebalo nadopuniti, naročito ona vezana uz mrežne izvore. Sinergija znanosti, struke i prakse može pomoći.

Iako su ostale otvorene brojne jezične dvojbe i pitanja o smislu i etici citiranja, sudionici su na kraju jednoglasno potvrdili da je najvažnija komponenta u gomili pravila, prijedloga, uputa, jezičnih dvojbi i nesuglasica – dosljednost.

Goranka Braim Vlahović, prof. i dipl. knjiž.

 

Odgovori