21. 11. 2012.

Obrazovni raj usred pustinje: izvješće sa Svjetskog kongresa školskih knjižničara u Dohi 2012.

41. Svjetski kongres školskih knjižničara Shifting sands of Shool Librarianship održan je ove godine u Dohi, Katar od 11. do 15. studenog. Konferencija je privukla 275 delegata iz 48 zemalja. Hrvatsku su na svjetskoj konferenciji školskih knjižničara u živopisnoj Dohi predstavljale: Draženka Stančić iz OŠ I. K. Sakcinskog, Ivanec, Vanja Jurilj iz OŠ A. Mihanovića, Zagreb i Marija Laszlo s osječkog Sveučilišta.

Hrvatsku su na svjetskoj konferenciji školskih knjižničara u živopisnoj Dohi predstavljale: Draženka Stančić iz OŠ I. K. Sakcinskog, Ivanec, Vanja Jurilj iz OŠ A. Mihanovića, Zagreb i Marija Laszlo s osječkog Sveučilišta.

Tema međunarodne konferencije The Shifting Sands of School Librarianship posvećena je bila promjenama u obrazovnom okruženju u kojem školski knjižničari bez obzira na različit stupanj opremljenosti njihovih knjižnica, nastoje biti u toku, obzirom da kao informacijski stručnjaci imaju mogućnost i vještinu među prvima pratiti te promjene. Predavanja su predstavljana unutar četiri područja – suradnja u promjenljivim odnosima, promjenljive granice internacionalizma, promjenljive definicije pismenosti i vještina te kreativnost i inovativnost u uvjetima promjenljivih potreba, očekivanja i uloga.

Naziv slikeRadni dio konferencije bio je koncipiran tako da je započinjao uvodnim predavanjem pozvanog izlagača, nakon kojeg je slijedio rad u paralelnim sesijama. Čast da prvim predavanjem da početnu notu cijelom skupu pripala je Eppu van Nispenu tot Sevenaeru iz Nizozemske s predavanjem Librarians wanted: dead or alive, the need for next level librarians (Traže se knjižničari: živi ili mrtvi, potreba za sljedećom razinom knjižničara) koji se na mnogo načina potrudio ponukati sudionike na razmišljanje izvan zadanih okvira, istaknuo je značaj školskog knjižničara za promjene u školskom knjižničarstvu. Njegovo predavanje je bilo i uvod za podtemu skupa Inovation and Creativity (Inovacije i kreativnost). Uvodno predavanje za podtemu Collaboration (Suradnja) dala je Joyce Valenza (SAD), a Stephen Krashen (SAD) za podtemu Literacies and Fluencies (Pismenosti). On je usporedio istraživanja o pismenosti od 1946. do 2008. i ustvrdio da su postotci čitanja/nečitanja podjednaki te napomenuo da se do samostalnog akademskog čitanja dolazi preko početnog čitanja naglas i čitanja iz užitka. Predavanje o internacionalizmu posljednjeg je dana skupa izložio Iračanin Mehran Kamrawa koji trenutno radi na katarskom sveučilištu. Žalimo što to predavanje nije održano ranije jer je ukazalo na bitne različitosti u shvaćanju općih vrijednosti ovisno o pripadnosti zapadnoj ili istočnoj kulturnoj tradiciji – da se to uzelo u obzir vjerujemo da su se mogle izbjeći neke neravnoteže skupa o kojima ćemo kasnije nešto reći!

Predavanja hrvatskih predstavnica održana su u paralelnim sesijama. U okviru grupe predavanja/prezentacija s podtemom skupa Inovacije i kreativnost održana je 12. studenog prezentacija u Hrvatskoj već uspješno provedenog projekta Ow(l)etter party – project for promoting reading for pleasure (Tulum s(l)ova) knjižničarke Draženke Stančić. U okviru iste podteme, ali 13. studenog održano je predavanje o mogućem obrazovnom cilju Happiness as a Legitimate Educational Aim – School Librarians role (Sreća kao legitiman pedagoški cilj – uloga školske knjižnice) Vanje Jurilj, OŠ Antuna Mihanovića, Zagreb. Istog dan u popodnevnim satima u sklopu podteme Collaboration (Suradnja) u predavanju Ontological model of school librarianship based on collaboration (Ontološki model školskog knjižničarstva temeljen na suradnji) Marija Laszlo sa Sveučilišta iz Osijeka izložila je analizu i strukturu svih stručnih tema obrađenih na prethodne 24 Proljetne škole školskih knjižničara.

Nakon što je Tulum s(l)ova zapažen u akademskoj zajednici te od organizacijskog odbora International Association of School Librarianship (IASL) pozvan na predstavljanje u međunarodnoj stručnoj zajednici projekt je na predstavljanju izazvao zanimanje finskih knjižničarke iz strukovnih škola. Projekt, osim onoga što on jest, mogao bi biti početna poveznica s našim srednjim školama sličnog profila koje bi željele ostvariti preobrazbu svojih resursa poput onog kojeg su nam kolegice iz finske prezentirale treći dan konferencije. I iz redova domaćina, Katara, ima zainteresiranih za Tulum s(l)ova. Iznesena je zabrinutost, obzirom na vrijeme u kojem se odvija prvi čitateljski susret i činjenicu da možda roditelji kod njih ne bi imali razumijevanja za kasni boravak djece van kuće. Kako se projekt i u hrvatskoj verziji pokazao kao vrlo fleksibilan, dano im je do znanja da bi prilagodba bila moguća. U svakom slučaju čini se da bi druženje školskih knjižnica preko skypea moglo dobiti i vrlo interesantnu internacionalnu dimenziju.

Inovativni pristup pogledu na obrazovne ciljeve Vanje Jurilj izazvao je oduševljenje nazočnih slušatelja koji su joj čestitali na pruženom uvidu u vrstu samospoznaje. Intuitivno i iskustveno saznanje o značaju sreće potkrijepljeno je i stavovima koje su predstavnici zemlje Butan iznijeli na sjednici UN-a tvrdeći da mjerilo uspješnosti neke zemlje prvenstveno treba biti zadovoljstvo njenih građana, a ne BDP. Preslikavši taj stav na odgojno-obrazovni sustav u kojem zadovoljni odgojni djelatnik oblikuje zadovoljnog i uspješnog učenika, predavačica je ustvrdila da je sreća posve legitiman pedagoški cilj.

Marija Laszlo predstavila je rad nastao u suradnji s Dinkom Kovačević i Jasminom Lovrinčević u kojem su korištenjem jednostavnog alata za klasifikaciju, ALISE LIS Research Areas Classification Scheme detektirale teme, grupe tema i čestotnost proučavanja na glavnom stručnom skupu školskih knjižničara u rasponu od 24 godine. Rezultat rada otvara mogućnost za kvalitetnije planiranje budućih tema što je primjenjivo ne samo za našu, nego i za svjetsku razinu školskog knjižničarstva.

Iako broj sudionika na konferenciji zvuči impozantno, treba naglasiti da su najzastupljeniji bili knjižničari međunarodnih škola (uglavnom američkih) i profesori i stručnjaci koji se bave školskim knjižničarstvom. Školski knjižničari iz osnovnih i srednjih škola su bili rijetkost, naročito među predavačima na skupu. Time naš nastup na ovoj konferenciji još više dobiva na značaju, osim osobnog, znak je to i postignuća i razvoja struke u cjelini.

Posjetili smo i predavanje o financiranju obnove knjižnica strukovnih škola u Tampereu Finska (Anne Suoniemi i Eija Hirvimaki). Kako Finska slovi kao zemlja s jednim od najboljih obrazovnih sustava zanimljivo je znati da je kod njih školsko knjižničarstvo još u početnoj razvojnoj fazi. To znači da nemaju obvezu imati školsku knjižnicu/knjižničara u svakoj školi, no one koje imaju dobile su logističku potporu za potpunu rekonstrukciju zapuštenih knjižnica u moderne informacijsko medijske centre kroz projekt AVOKI koji su podržale lokalne i državne vlasti te Europska Unija.

Zanimljivo je bilo i čuti i predavanje o tome kako napisati knjigu koja bi zanimala jednog kolebljivog muškog čitača (Charles Bonoit), koju koristi možemo imati od ukidanja knjižničnih pravila za pridobivanje čitatelja (Stephen Krashen), kreaciji arablisha – latinsko-brojevnog pisma za arapski jezik među arapskom mladeži i njegovom ulasku u službene sfere (Mae Al Hajjaj), pokušaju redefiniranja školskih knjižnica kroz istraživanje istih u zemljama s kroničnom neopremljenošću knjižnica, u zemljama u kojima su solidno opremljene knjigama te u zemljama u kojima posjeduju i bogate ostale izvore informacija posebice elektroničke (Helen Boelens), saznali smo da u Turskoj imaju slične zakonodavne uvjete kao kod nas, no još uvijek nedovoljno knjižnica i educiranih knjižničara (Hatice Inci Onal). Predavanje Anite Reilly kako razviti efektivnog digitalnog čitatelja koje se temeljilo na razlikovnosti čitatelja tiskanog i digitalnog teksta, pri čemu ovaj prvi ima razvijeniju osobinu koncentriranja na tekst pa je potrebno razvijati vještinu koncentracije kod drugog – digitalnog čitatelja, bilo je dopunjeno s nekoliko vježbi za postizanje navedenog. Predavanja i prezentacije su pružile brojne nove spoznaje, ovakva vrsta susreta je neprocjenjiva prilika za učenje i profesionalni, a možemo slobodno reći i osobni, razvoj. U stankama između predavanja pružala se prilika za stvaranje novih prijateljstava, obnovu poznanstva, i naravno susretanje školskih knjižničara iz raznih dijelova svijeta.

U tim stankama je održan i sastanak europskih članova Međunarodne udruge školskih knjižničara (IASL). Predsjednica IASL-a za Europu Luisa Marquardt iznijela je kratko izvješće o radu u prethodnom i najavila aktivnosti u narednom razdoblju. Potaknuti nekim ranijim razgovorima s uglednim predstavnicima školskih knjižničara, hrvatski predstavnici su iznijeli glavnu primjedbu vezanu za cijeli skup: dominaciju anglo-saksonske tradicije i engleskog jezika, kao i dominantnu prisutnost predstavnika američkih internacionalnih škola. Prigovor se temeljio i na statističkim pokazateljima o prisutnosti školskih knjižničara, koji iako su dolazili iz različitih zemalja ukoliko predstavljaju američke internacionalne škole, u stvari, predstavljaju istu ili vrlo sličnu tradiciju i kulturu, tako da od uvida u različitost tradicija i kultura nismo dobili puno. Dominacija engleskog jezika je stavila u neravnopravan položaj predavače kojima to nije materinji jezik, predavanja na arapskom nisu bila prevođena tako da nismo imali priliku iz prve ruke upoznati ni školsko knjižničarstvo domaćina?! Zbog rasporeda većine izlaganja u paralelne sesije nismo mogli biti upoznati ni s projektima za koja su neki školski knjižničari dobili i godišnje IASL nagrade. Većina predstavnika prisutnih na tom sastanku se složila s primjedbama, a predstavnici Hrvatske udruge školskih knjižničara će te primjedbe s konkretnim prijedlozima budućim organizatorima uputiti Upravnom odboru Međunarodne udruge školskih knjižničara (IASL).

Na prigodnoj svečanosti dodijeljene su godišnje nagrade IASL-a, ovogodišnji dobitnici su: Daniel Mangale (Kenija), Kenneth M. Kozel (Jordan), S. L. Faisal (Indija), Lyn Hay (Australija). Knjigama za djecu su nagrađene Matenda škola (Zimbabve) i Dalipebinaw Osnovna škola (Yap, Savezna Država Mikronezija). Godišnju nagradu za doprinos školskom knjižničarstvu (IASL School Librarianship Award) dobila je Dr. Nancy Everhart (SAD).

I na ovogodišnjoj konferenciji održana je aukcija predmeta donesenih iz svih dijelova svijeta i bila je vrlo uspješna, prikupljenim sredstvima će se pokriti troškovi pojedinačne članarine za članove koji si to ne mogu priuštiti kao i za nabavu knjiga za djecu za školske knjižnice kojima je to najpotrebnije. Tradicionalno, bile su prikupljene i izložene iz cijelog svijeta donesene knjige te prema izboru domaćina na kraju skupa darovane knjižnici dječje bolnice u Dohi.

Zadnje, ali ne i najmanje važno, su dojmovi koje smo stekli o neobičnoj zemlji domaćinu i njenim beskrajno susretljivim i darežljivim domaćinima. Okružena s tri strane morem, ta pustinjska zemlja, negostoljubive klime posljednjih je godina mudro kanaliziranim novcem od nafte i zemnog plina postala privredno, arhitektonsko, a mi smo se uvjerili i obrazovno čudo! Ono što se posljednjih godina događa u Dohi i u cijelom Kataru u pogledu unaprjeđenja obrazovanja, njegove kvalitete i dostupnosti zaista se može nazvati čudom koje se u toj sferi rijetko viđa, ako je uopće ikada i viđeno. Slogani kojima se promovira učenje i izvrsnost mogu se vidjeti na svakom koraku: Think, Learn, Create ili Qatar deserves the best ispisani su velikim slovima na panoima i travnjacima diljem cijelog Education Cityija (Grad obrazovanja). Ono što se u cijeloj sferi obrazovanja, pa i u školsko knjižničarskoj djelatnosti rijetko čuje Monney is not the issue! (Novac nije problem) čuli smo nekoliko puta, knjižnice nabavljaju svu relevantnu građu bilo gdje u svijetu bez obzira na cijenu! Education City u Dohi površinom, ekskluzivnošću građevina, opremljenošću i brojem angažiranih vrhunskih stručnjaka iz cijelog svijeta koji rade u ekspoziturama svjetskih sveučilišta unutar njega, nadmašuje najhrabrije snove. Možemo reći da je sve to lako ostvarivo uzevši u obzir bogatstvo zemlje, ipak čini se da je pod suncem i do sada postojalo i možda postoji još država s velikim nacionalnim blagom ali malo ih je, ako ikada i jest, to bogatstvo u tolikoj mjeri uložilo u obrazovanje.

Iako, kao i većina arapskih žena, i Katarke tradicionalnim dugačkim crnim haljinama (abaye) pokrivaju tijela, njihovo srce nije ostalo skriveno: na svakom koraku smo osjetili brižnost i darežljivost, kao i radost i ponos što u svojoj zemlji mogu ugostiti goste iz cijelog svijeta.

Ono što nije iskazano riječima, pokušajte pronaći u slikama – po mirise ćete morati otići sami!

Vanja Jurilj i Draženka Stančić

Galerija fotografija

Leave a Reply