30. 10. 2017.

Izvješće sa stručnoga skupa Susret znanja na susretištu rijeka – Uloga školske knjižnice u potpori prirodoslovnom području znanja

 

U Mjesecu školskih knjižnica Hrvatska udruga školskih knjižničara organizira državni stručni skup, a ovaj sedmi po redu, održao se u Karlovcu i Ozlju 20. i 21. listopada 2017. godine.

Prilika je to za upoznavanje drugog grada, županije, podružnice Udruge pa smo tako prošetali od Splita, Zagreba, Vukovara, Zadra, Varaždina i Rijeke do Karlovca. Od mora do rijeka susreću se školski knjižničari i radno proslavljaju svoju profesiju, pitaju se o svojoj ulozi, određuju se prema sadašnjem trenutku i trajnim vrijednostima. Uče od stručnih predavača, razmjenjuju mišljenja, povezuju se i održavaju prijateljstva.

Državni stručni skup pod nazivom Susret znanja na susretištu rijeka održao se u gradu koji je nastao kako bi obranio od najezde Turaka i još vrlo očito pamti strahote posljednjeg rata, ali koji se trudi pokazati ono najbolje što ima. Bilo je to vidljivo u svakom trenutku druženja s gradom i njegovom poviješću i obnovljenim zgradama, s ljudima koji planski i s trudom uloženim u nove projekte ističu ono što može pomoći  u obrani od nekih budućih opasnosti: znanje i povezanost s prirodom.

Ljepota i značaj četiriju rijeka dali su i poticaj za temu skupa: Uloga školske knjižnice u potpori prirodoslovnom području znanja, a prvi, radni dio skupa održao se u Kongresnoj dvorani hotela Korana, tik uz rijeku.

Uz predavače i predstavnike nakladničkih kuća koji su pripremili mali sajam knjiga, skupu je prisustvovalo sedamdeset i troje školskih knjižničara iz cijele zemlje.

Himnu je na početku skupa otpjevala Danica Rob, članica Udruge slijepih grada Karlovca i čitateljskog kluba Bijela sova, a Stjepan Magdić, učenik 5. razreda OŠ Barilović i 4. razreda Glazbene škole Karlovac, izveo je vrlo vješto tri skladbe Vjere Odak na harmonici.

Gordana Šutej, predsjednica Podružnice HUŠK-a Karlovačke županije i članica Organizacijskog odbora, zaželjela nam je dobrodošlicu, a pozdravne riječi uputile su nam i predstavnice županije i grada.

Irena Božičević, viša stručna suradnica za školstvo i mlade, istaknula je kako su u Karlovačkoj županiji svjesni da su dobro opremljene školske knjižnice i dobro educirani knjižničari preduvjet školskog uspjeha i cjeloživotnog učenja, a zamjenica gradonačelnika Andreja Navijalić nada se da će nas posjet Slatkovodnom akvariju Aquatica inspirirati na povezivanje prirodoslovlja i školske knjižnice.

Kako i zašto smo odabrali temu ovog skupa, pojasnila nam je predsjednica Udruge Vanja Jurilj: Naravno da nas kao stručne suradnike knjižničare, dakle one kojima je zadaća svojom djelatnošću i djelatnošću školske knjižnice pružati potporu odgojno-obrazovnom sustavu i njegovu stalnom osuvremenjivanju, istinski zanimaju svi pokušaji kojima se odgojno-obrazovni proces želi unaprijediti. Stoga smo odlučili organizirati stručni skup na kojem će nam stručnjaci koji se tom problematikom dugo bave pokušati dati odgovor na pitanja: kakav je odnos prema prirodoslovnoj grupi predmeta u našemu društvu i obrazovnome sustavu, kakvo je društveno okruženje potrebno za pomak u kvaliteti obrazovanja i, povrh svega, kakva je uloga školskih knjižničara i školskih knjižnica u svim tim procesima.

Radni dio Skupa

Ana Sudarević i Gordana Šutej predstavile su nam predavače radnog dijela Skupa, a uvodno predavanje pripalo je dr. sc. Diani Garašić, koja je više od dvadeset godina bila savjetnica u Agenciji za odgoj i obrazovanje. Osim što je sudjelovala u izradi nastavnih programa predmeta Priroda i Biologija i surađivala u brojnim projektima i aktivnostima u području obrazovanja za zaštitu okoliša i zdravstvenog odgoja, koordinator je GLOBE programa i od samih početaka sudjeluje u pripremi i provedbi PISA istraživanja prirodoslovne pismenosti u Hrvatskoj pa je tako skupu predstavila Značenje rezultata PISA istraživanja za podučavanje u području prirodoslovnih znanosti u obrazovnom sustavu Republike Hrvatske.

Organizacija za ekonomsku suradnju provodi Program međunarodnog ispitivanja znanja i vještina petnaestogodišnjih učenika u koji su uključene 72 zemlje i ispituje njihove čitalačke, matematičke i prirodoslovne kompetencije  – koliko su spremni za cjeloživotno učenje, snalaženje u suvremenom svijetu i, naročito, za ulazak u svijet rada. PISA ne ispituje reprodukciju znanja, važnije je pronaći i vrednovati podatke, razlikovati bitno od nebitnog. Uzorak ispitanika određuje organizator, a u Hrvatskoj je situacija specifična: najveći je broj učenika 1. razreda četverogodišnjih strukovnih škola pa se prema tome ispituju kompetencije stečene u osnovnoj školi. Iako je 90% sadržaja koji se ispituje pokriveno našim kurikulumima, problem je u načinu usvajanja tih sadržaja. Prema rezultatima PISA istraživanja iz 2015. godine Prirodoslovne kompetencije za život, četvrtina je hrvatskih ispitanika prirodoslovno nepismena, nalazimo se na 6. mjestu ispod prosjeka, a svega je 0,4% učenika dostiglo najvišu razinu. Ukupni rezultati ukazuju na nedostatne čitalačke i jezične vještine: problem nastaje ako je tekst zadatka opširniji, zatim, naši su učenici navikli da je odgovor neka rečenica iz teksta, čim treba objasniti, izreći svoje mišljenje – ne znaju oblikovati vlastite misli. Nedostatno je integriranje nastavnih sadržaja – neki fizikalni proces neće prepoznati u biologiji, slabo primjenjuju naučeno u novom kontekstu, nesigurni su kad se traži logično zaključivanje ili vrednovanje. Osim toga, naši učenici ne uživaju u znanosti (u društvu smo Urugvaja i Rusije). Opći je zaključak da naši učenici ne poznaju dovoljno metodologiju znanstvenog istraživanja (o tome tek uče gimnazijalci u 1. razredu), ne razumiju zašto su predstavljena istraživanja postavljena na opisani način, koja je važnost kontroliranih uvjeta, ponovljenih uzoraka, dovoljnog niza podataka za izvođenje zaključaka.

Upravo nas je o tome svemu naveo na razmišljanje sljedeći predavač, dr. sc. Saša Ceci, fizičar, znanstveni suradnik Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu i, kako sam za sebe kaže skeptik i promotor znanosti, jedan od osnivača Društva za promociju znanosti i kritičkog mišljenja predavanjem Što je to i treba li nam uopće kritičko mišljenje?

Kakav je utjecaj znanosti na društvo? Nikakav. Temelj kritičkog mišljenja: uvijek radimo greške, iskustvom samo smanjujemo utjecaj tih grešaka. Kritičko je mišljenje takav način razmišljanja kojim pokušavamo postići da su nam zaključci koje stvaramo i odluke koje donosimo manje pogrešne od onih koje nam prve padnu na pamet. Cilj je kritičkog mišljenja rješavanje konkretnog problema.

Kako ćemo riješiti problem? Treba ga dobro proučiti, razumjeti naučeno, donijeti odluku i primijeniti naučeno, analizirati posljedice odluke, procijeniti novonastalu situaciju pa, po potrebi, promijeniti odluku. Ako rješenje ne funkcionira, treba se vratiti na početak, ako funkcionira, problem je riješen, ali svejedno treba nastaviti analizirati i procjenjivati.

Uvijek je lakše riješiti zadatak ako ga stavimo u neku realnu životnu situaciju, ali tada pak treba paziti da nam naše iskustvo i stečene predrasude u tome ne odmognu. Naime, malo je nama bitnih stvari o kojima nemamo već unaprijed stvoreni stav, koji je najčešće krivi. Uglavnom smo u krivu, samo možemo pokušati biti manje u krivu.

Što je stvarnost? Možemo li vjerovati našoj percepciji? Pred nas je postavljeno nekoliko zadataka s optičkim varkama, o kojoj se boji radi, jesu li linije mreže paralelne. Važno je biti skeptik, ne vjerovati  onome što vidimo, treba mjeriti, matematičari uvijek trebaju dokaz. Osim što ne percipiramo dobro stvarnost, ne razumijemo vjerojatnosti, u što smo se uvjerili nakon primjera s tri kutije. Utješno je jedino to da ćemo drugi put, kad se susretnemo s takvim zadatkom, znati rješenje. Kako naučiti obraćati pažnju? Sami nećemo shvatiti da smo u krivu, stalno nas mora netko nadgledati.

Što je istina? Trebamo li vjerovati svemu što pročitamo (naročito na društvenim mrežama)? Koliko je štetan GMO, postoji li veza između cijepljenja i autizma, treba li vjerovati rašljarima, truju li nas chemtrailsi, je li Zemlja ravna ploča ili bi ipak trebalo vjerovati znanstvenicima koji na takva pitanja imaju odgovore?

Nakon ovog vrlo poticajnog predavanja održao se Okrugli stol o položaju prirodoslovnih znanosti u obrazovnom sustavu Republike Hrvatske kojem je uz sve predavače prisustvovala i Ana Saulačić, viša savjetnica za školske knjižničare Agencije za odgoj i obrazovanje iz Splita, a moderirala ga je Vanja Jurilj, predsjednica Hrvatske udruge školskih knjižničara i Međunarodne udruge školskih knjižničara (IASL-a) za Europu.

Ako uspoređujemo hrvatski obrazovni sustav s europskim, Hrvatska ima manju satnicu prirodoslovnih predmeta, a norma učitelja je 22 do 24 sata u nastavi s dvjestotinjak učenika, često je jedan učitelj zaposlen u više škola. Doc. dr. sc. Jadranka Stojanovski navela je pozitivno iskustvo vlastite djece koja su pohađala Waldorfsku školu koja ih je jednako dobro pripremila za kasniji studij, nije bitna količina sati nekog predmeta već sadržaj i način poučavanja. Dr. sc. Diana Garašić naglasila je kako: opsežnost i sadržajna usmjerenost nastavnih programa diktira tempo obrade gradiva i prepreka je aktivnijoj ulozi učenika u nastavnom procesu pa su strategije učenja i poučavanja poput istraživačkog učenja, samostalnog eksperimentiranja ili pak rasprava, uz sučeljavanje argumenata prije iznimke nego pravilo u našoj nastavnoj praksi. Danas se istraživačko učenje smatra temeljnim i nezaobilaznim pristupom u učenju prirodoslovlja, ali ono zahtijeva odgovarajuće nastavno vrijeme, fleksibilnost kurikuluma i veću autonomiju škola i nastavnika. Svakako je potrebno mijenjati pristup poučavanju te osigurati kurikulumski okvir koji će poticati bolje razumijevanje i primjenu temeljnih koncepata te povezivanje, odnosno integriranje sadržaja različitih predmeta.

Na pitanje može li Agencija za odgoj i obrazovanje biti korektiv, viša savjetnica Ana Saulačić podsjetila nas je kako je njena agencija nekad nosila naziv Zavod za unapređivanje školstva, a i danas je njen zadatak da sudjeluje u izradi, razvoju i implementaciji nacionalnog kurikuluma. Tako je HNOS iz 2006. godine zaslužan za uvođenje programa Knjižnične i informacijske pismenosti čime su školski knjižničari i učitelji dobili mogućnost povezivanja nastavnih sadržaja i međunastavnih tema. Takav je način rada zahtijevao veći trud i uloženo vrijeme, ali je i donio mogućnost objedinjavanja sadržaja u projektnim danima.

Tu se javljaju konkretni, objektivni problemi, javila se za riječ kolegica koja radi kao knjižničar u dvije škole, a njen fizičar radi u četiri pa se vrlo teško mogu naći u istom prostoru u isto vrijeme.

Slavenka Halačev predočila  nam je sliku obrazovanja u posljednjih petnaestak godina:

Lansiranje prvog umjetnog satelita izazvalo je veliko uzbuđenje u svjetskoj javnosti, a osobito u SAD-u. Činjenica da su Sovjeti, a ne Amerikanci, započeli svemirska istraživanja izazvala je šok u SAD-u pa je taj šok nazvan Sputnik šok. Na političkom, gospodarskom i obrazovnom području tražio se odgovor na pitanje u čemu je američko društvo zakazalo jer ne stvara stručnjake koji će osigurati prevlast SAD-a u svemirskim istraživanjima. Amerikanci su smatrali da će sovjetska znanstvena postignuća ugroziti njihovu sigurnost, napredak i međunarodni utjecaj. Kao jedan od krivaca za takvo stanje proglašen je američki obrazovni sustav jer su učenici postizali loše rezultate u matematici i prirodoslovlju. Zato se počelo ulagati u unapređivanje kurikuluma i podučavanje. U razdoblju pedesetih i šezdesetih godina u američkim školama, a kasnije i u većini europskih zemalja prevladavao je znanstveni akademski kurikulum. Prema tome kurikulumu svaki nastavni predmet proizlazi iz određene znanstvene discipline i predstavlja njezine didaktički oblikovane sadržaje koji su primjereni i prilagođeni učeničkoj dobi. U svakom nastavnom predmetu učenici razmišljaju kao predmetni znanstvenici, primjerice u matematici kao matematičari, u fizici kao fizičari, u kemiji kao kemičari i sl.

Nakon gospodarskih kriza 80-ih godina opet se velike nade polažu u obrazovanje. Krajem 80-ih godina stasao je globalni pokret obrazovne reforme kao jedna od konkretnih posljedica globalizacije u obrazovanju. Zanimljivo je da se globalni pokret obrazovne reforme promiče preko strategija i interesa međunarodnih agencija za razvoj, raznih darovatelja i privatnih savjetnika koji svi sudjeluju u nacionalnim obrazovnim reformama i procesima kreiranja politika. U SAD-u, a nešto manje u nekim drugim državama donacije iz rizičnog kapitala donose milijarde dolara u sustave javnog obrazovanja što za uzvrat podrazumijeva primjenu zamisli i načela iz poslovnog svijeta na odgojno-obrazovne sustave. Obrazovanje postaje roba pri čemu uspješnost škole ovisi o kvaliteti usluge. Drugim riječima, glavni elementi globalnog pokreta obrazovne reforme jesu: standardizacija podučavanja i učenja što znači da država propisuje očekivanja od učenika i nastavnika, a, zahvaljujući standardizaciji, postavljeni su jednoznačni kriteriji za vrednovanje. Čitalačka, matematička i prirodoslovna pismenost, a uvodi se i informacijska pismenost, jesu primarni ciljevi obrazovne reforme koji podrazumijevaju kompetencije u tim pismenostima. Ujedno se i povećava broj sati za te predmete. Podučavanje propisanog kurikuluma znači da se predviđeni ishodi procjenjuju vanjskim standardiziranim testiranjima. Obrazovne promjene provode se prema modelima preuzetim iz poslovnog svijeta pa škole funkcioniraju kao poslovne tvrtke odnosno poduzeća. Odgovornost i nadzor utemeljeni na testiranju: ako je škola uspješna, nagrađuje se škola i nastavnici i to novčano. Kažnjavaju se nastavnici i škole koje su neuspješne, što znači da se učitelji plaćaju prema učinku.

Dr. sc. Saša Ceci zaključio je kako nas neće obrazovanje izvući iz krize nego gospodarstvo. Nije da nema dovoljno studenata STEM područja, već ekonomija ne pruža dobro plaćena radna mjesta. Postavio je i dilemu za kraj: Što ako obrazuješ svoje radnike pa ti oni odu? ili Što ako ih ne obrazuješ pa ti ostanu?

Drugi ciklus izlaganja započeo je temom Konstruktivistički pristup u podučavanju prirodoslovnih predmeta koju nam je izložila Slavenka Halačev, urednica udžbenika i stručne knjige u nakladničkoj kući Školska knjiga čije je područje proučavanja i podučavanja vezano uz pedagogiju, didaktiku i teorije kurikuluma.

Konstruktivistički pristup učenju i podučavanju podrazumijeva da djeca aktivno izgrađuju ili konstruiraju svoje znanje na temelju prethodnog znanja i iskustva jer od ranoga djetinjstva, ovisno o vlastitim razvojnim mogućnostima, neformalno i informalno uče o svijetu koji ih okružuje. Neka od stečenih znanja su točna, neka djelomično točna, a neka netočna, no unatoč tome su vrijedna i iskoristiva podloga za konstruktivističko podučavanje i učenje u školi. Prema konstruktivističkom pristupu škola nije kontekst u kojemu učitelji prenose novo znanje učenicima, nego je poticajna okolina u kojoj se poštuje učeničko znanje stečeno izvan školskih okvira te se u procesu učenja polazi od njega.

Podučavaju li se učenici u današnjim školama tako da odmah i sada umiju primijeniti naučeno znanje i znaju li primijeniti naučeno u novom kontekstu? Istraživanjem koje nam je predstavila uspoređivala se sposobnost rješavanja aritmetičkih zadataka brazilskih dječaka, uličnih preprodavača i švedskih učenika odlikaša u dobi od 9 do 15 godina. Učenici su bez problema rješavali zadatke koji su bili svedeni na aritmetičke operacije, no vrlo su zakomplicirali rješavano kad je bila riječ o zadatcima koji su bili slični onima u stvarnim,  životnim situacijama. Te su pak zadatke dječaci koji su, vodeći svoju uličnu trgovinu, navikli rješavati kako bi prehranili obitelj, riješili bez problema. Mi imamo švedski model, a željeli bismo dobiti brazilske preprodavače.

Kako razmišljati o knjižnici koja služi učenicima? Kako suradnički učiti o prirodoslovlju s konstruktivističkim pristupom? U takvom je pristupu učenik aktivan u izgradnji svog znanja:  u fazi razmišljanja u individualnom radu potaknut zadatcima u nastavnim materijalima konstruira značenje, novo se znanje povezuje s postojećim znanjem i iskustvom pa dolazi do preobrazbe spoznajnih sadržaja; zatim slijedi razmjena mišljenja u paru ili grupi gdje se to mišljenje uspoređuje i revidira i, na kraju, učenik prezentira rezultate i tako podučava druge i ponovo se cijeli proces ponavlja. Upoznali smo nekoliko metoda za razvoj čitanja i pisanja za kritičko mišljenje u radu s tekstom, kao npr. Vruća olovka, Recipročno poučavanje i Olovka u sredinu.

Dr. sc. Jadranku Stojanovski mnogi od nas znaju kao docenticu na Odjelu za informacijske znanosti Sveučilišta u Zadru ili pak kao višu knjižničarku Centra za znanstvene informacije Instituta Ruđer Bošković čijom smo se referentnom zbirkom mnogi koristili i čije nam mrežne stranice mogu služiti kao uzor. Svoj rad u knjižnici usmjerila je na primjenu novih tehnologija i izgradnju otvorenih informacijskih sustava za potrebe akademske i istraživačke zajednice: spomenimo samo CROSBI, Hrvatski znanstveni portal, repozitorij hrvatskih časopisa Hrčak, pa je, u skladu s tim, tema njenog izlaganja Otvorena škola znanosti: informacijski izvori za učenje i poučavanje.

Još uvijek nam nedostaju znanstvene i specijalne knjižnice, ali školske su knjižnice najvažnije, one su prve u edukaciji korisnika. Ako korisnik ima problema u korištenju knjižnicom, to je naš problem. Treba djelovati na otvorenosti naših knjižnica, važno je prikupiti ono što nastaje u njima i našim školama i to ponuditi svijetu. Češće smo skloni preuzimati tuđe, a rjeđe dajemo svoje drugima na korištenje.

Ideja o stvaranju otvorenih obrazovnih materijala (OER) prvi put je realizirana 1999. godine na Sveučilištu Tübingen, a tri godine kasnije pridružuje se Tehnološki institut Massachusetts, čuveni MIT koji danas ima 200 miliona korisnika 2400 otvorenih edukativnih sadržaja. Uputila nas je na još nekoliko izvora koje možemo koristiti u poučavanju predmeta iz područja prirodnih znanosti kao što su Ted.ed i Khanacademy. Stalnim edukacijama nas knjižničara i učitelja moguće je stvoriti više otvorenih obrazovnih materijala u našim školama, za njihovu izradu se najčešće koristi sustav Moodle, a mrežne stranice naših knjižnica trebale bi pružiti pristup kvalitetnim online referentnim izvorima – pohvalila je kolegicu Anu Sudarević i mrežne stranice Knjižnice OŠ Dubovac.

Spomenuta je i Wikipedia koja je svakim danom sve bolja, ali ne može se, naravno, navoditi kao jedini izvor. Slijedio je stvarno sveobuhvatni pregled provjerenih i dostupnih informacijskih izvora (navedeni su u prezentaciji) s kojima se prvo trebamo upoznati mi knjižničari kako bismo ih mogli predstaviti našim učenicima i učiteljima.

Matematičarka, fizičarka, filozofkinja i povjesničarka znanosti Marijana Borić dolazi iz jedne zatvorene institucije – Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti s otvorenim pozivom školama s projektom Upoznajmo hrvatsku znanstvenu baštinu i govori nam o Suradnji znanstvenika, knjižnica i institucija u popularizaciji znanosti kod djece i mladih.

Kao znanstvena suradnica na Odsjeku za povijest prirodnih i matematičkih znanosti Zavoda za povijest i filozofiju istražuje rad istaknutih hrvatskih prirodoslovaca i matematičara u doba renesanse i na pragu novovjekovlja, koji su dali doprinos ukupnom razvoju zapadnoeuropske znanosti, a autorica je edukativnih slikovnica o Faustu Vrančiću i Marinu Getaldiću.

Sam projekt započeo je 2015. godine kad je UNESCO proglasio obljetnicu 400 godina izdavanja knjige Machinae novae/Nove naprave Fausta Vrančića. Iduće je godine u Strossmayerovoj galeriji u sklopu Dana otvorenih vrata HAZU otvorena multimedijalna izložba s interaktivnim edukativnim sadržajima, računalnim igrama kreiranima na projektima Fausta Vrančića, projekcijom dokumentarnog filma o njegovu životu i radu te popratnim predavanjima. Tada je započela i suradnja sa školskim knjižnicama pa je u OŠ Bartola Kašića organiziran kviz znanja o tom velikom znanstveniku. Ostvarena je i plodonosna suradnja s Memorijalnim centrom Faust Vrančić na njegovu rodnom otoku Prviću pa tako zajedno organiziraju izvanučioničnu nastavu, organizirane su edukativne radionice na Međunarodnom dječjem festivalu u Šibeniku, a 2017. godine otvorena je izložba u Knjižnici HAZU povodom 400. obljetnice njegove smrti. Tu je i obilježavanje Noći muzeja, Noći knjige i Festival znanosti u suradnji s Tehničkim muzejom Nikola Tesla.

Uskoro se otvara i izložba Renesansni Faustus Verantius u NSK, a iduća će godina biti posvećena 450. obljetnici rođenja Marina Getaldića i već se priprema velika izložba s laboratorijem i optičkim pokusima.

U sklopu tih aktivnosti surađuju s gradskim i školskim knjižnicama, no svakako bi željeli da što više djece zainteresiraju za znanost. Neki put se kroz povijest znanosti može više postići nego suvremenošću, a mi bismo dodali: A još kad se povijest prezentira na suvremen način…

Treći dio programa proveli smo još uvijek radno, ali hodajući. Uz stručno smo vodstvo u dvije grupe obišli Slatkovodni akvarij Aquatica, najnoviju karlovačku javnu ustanovu, a u istom su se prostoru održale dvije radionice. Jednu nam je pripremila profesorica engleskog jezika iz IX. gimnazije u Zagrebu Arjana Blažić pod nazivom Prirodoslovlje u knjižnici u kojoj nas je upoznala sa STEM zajednicama i njihovim projektima, edukacijama i otvorenim repozitorijima, a drugu je održala Morana Rožman o Speleologiji.

Iako već pred kraj radnog vremena, najuporniji su obišli obnovljenu Gradsku knjižnicu Ivan Goran Kovačić, najstariju karlovačku kulturnu ustanovu koju su nam kolege knjižničari vrlo lijepo predstavili.

Nakon večere Pod starimi krovovi okupili smo se slušajući priče iz knjige prvijenca naše kolegice Dijane Čupić. Zbirku crtica za djecu Domopisnice i školopisnice u izdanju Alka scripta predstavile su Irja Jerković i Bojana Beata Doko, a stvarno najizdržljiviji sudionici skupa nastavili su se družiti uz glazbu u Papas baru.

Stručni izlet

Kao da je priroda znala da smo na njenoj strani, i drugog nas je dana pratilo lijepo vrijeme. Uz stručno vodstvo gospođe Dubravke Mlikan, prvo smo prošetali karlovačkom zvijezdom i došetali do Ekonomsko-turističke škole Karlovac gdje su nas srdačno dočekale ravnateljica Lidija Mikšić, knjižničarka Draženka Polović i biolog Marko Šegavić.

Škola će 2019. godine proslaviti 100 godina postojanja uz sredstva osigurana projektom Erasmus+ u kojem će sudjelovati i školska knjižničarka. Predstavili su nam primjer suradnje školske knjižnice i predmeta Biologije – izložbu leptira karlovačkog područja. Saznali smo kako se i kada leptiri love, koliko žive, na koji način prolaze preobrazbu, koje su vrste zastupljene, čime se hrane i koliko su osjetljivi na promjene u staništu što ih čini ekološkim indikatorima. Oboje su se razveselili novim knjigama za školsku knjižnicu koje im je uručila Vanja Jurilj.

Autobusom smo krenuli do Ozlja i njihove Gradske knjižnice i čitaonice Ivana Belostenca. Među 10 000 knjiga radi knjižničar i njen voditelj Bogdan Bošnjak, pogledali smo izložbu fotografija, sudjelovali u filmskom kvizu, čuli o životu Ivana Belostenca, pojeli savijaču od jabuka i sira i prošetali do Munjare, jedne od najstarijih i najljepših hidroelektrana, no, nažalost, zbog rekonstrukcije nismo mogli u nju ući.

Sljedeće nam je odredište Stari grad Ozalj i Zavičajni muzej smješten u nekadašnjem prebivalištu Zrinskih i Frankopana. Vidjeti Putni tovaruš Katarine Zrinski i Gartlic za čas kratiti Frana Krste Frankopana, autoportret nesretne Slave Raškaj…

Nakon povijesti i kulture, Srce prirode, tradicija i priča o poduzetništvu obitelji Srakovčić, ugodno provedeno poslijepodne i konačno opuštanje. Srce puno.

 

Goranka Braim Vlahović

 

Prezentacije
1. dr. sc. Diana Garašić, Značenje rezultata pisa istraživanja
2. dr. sc. Saša Ceci, Utjecaj znanosti i kritičkog mišljenja na društvo
3. Slavenka Halačev, Konstruktivistički pristup podučavanju
4. dr. sc. Jadranka Stojanovski, Otvorena škola znanosti
5. Dr. sc. Marijana Borić, Upoznajmo hrvatsku znanstvenu baštinu
6. Neven Ris, Speleologija-istrazivanje nepoznatog podzemlja
7. Arjana Blažić, Prirodoslovlje u knjižnici

Slike sa skupa:

Leave a Reply