15. 06. 2012.

Interaktivna suradnja: Stručni izlet u Novi Sad

Ideja o odlasku u Novi Sad proizišla je iz suradnje Irene Bando, predsjednice Osječko-baranjske podružnice HUŠK-a, s ravnateljem novosadske osnovne škole Zoltanom Aranđelanom unutar međunarodnog projekta Interaktivne otvorene škole. Taj je projekt zaživio još prije desetak godina kada je kroz svoja demokratska načela i suvremeni pristup nastavi okupio oko 60 sudionika iz 12 škola iz tri susjedne države: Hrvatske, Srbije i BiH.

Kako knjižnica u većini škola (ili barem u svojim teorijskim postavkama) predstavlja multimedijski i kulturni centar škole, nije bilo teško naslutiti da će ideja o suradnji upravo proisteći iz knjižničarske struke i to Hrvatske udruge školskih knjižničara, koju je s oduševljenjem prihvatio ravnatelj Osnove škole „Petefi Šandor“ Zoltan Aranđelan.

Nakon nekoliko razgovora s ravnateljem novosadske škole, odlučili smo se na stručni posjet Novom Sadu. Predsjednica Osječko-baranjske podružnice HUŠK-a je obavijest o planiranom stručnom izletu prenijela i susjednim županijama, pa je novo aktivirana Vukovarsko-srijemska podružnica na čelu s predsjednicom Marijom Purgar odlučila pridružiti nam se u planiranju i realizaciji izleta.

Na put su pošla 23 knjižničara, većinom iz osnovnoškolskih i nekoliko srednjoškolskih (postojao je veliki broj zainteresiranih srednjoškolskih knjižničara, ali su imali obveze oko državne mature) kao i predstavnica Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek, Ljiljana Krpeljević.

U Novom Sadu nas je velikom dobrodošlicom dočekao ravnatelj Zoltan, nakon čega smo se odmah uputili u Gradsku biblioteku u Novom Sadu, koja se nalazi u strogom centru grada. Tamo su nas srdačno dočekali i toplo ugostili, a voditeljica dječjeg odjela Katarina Novaković provela nas je kroz knjižničarske prostorije. Odjeli su bili prepuni dokaznog materijala (panoa, kreativnih uradaka…) koji su ukazivali na veliki entuzijazam djelatnika knjižnice. Poslije razgledanja pozvani smo na okrjepu te prezentaciju rada i projekata biblioteke. Njihove djelatnosti unutar Gradske biblioteke u Novom Sadu odvijaju se po raznovrsnom i maštovitom konceptu koje nam je predstavio susretljiv i ambiciozan mladi ravnatelj Miloš Pavkov, koji je s velikim entuzijazmom prezentirao široki spektar njihovih projekata kao što je međunarodni dramski festival na engleskom jeziku, tečajevi gitare, noć muzeja, razne kreativne i edukativne radionice kojima su osvojili brojne nagrade i priznanja. Iz toga se moglo zaključiti da u potpunosti utječu na kulturni i obrazovni razvoj Novosađana. Iznenadili smo se podatkom da nemaju bibliobus za manje razvijena mjesta i naselja, jer imaju dovoljan broj ogranaka koje funkcioniraju samostalno i uspješno. Osobito nam se svidjelo što unutar ostalih poslova imaju Službu dostave knjiga na kućnu adresu za bolesne i nepokretne osobe. Na kraju su naveli da su počašćeni što su nas ugostili i da su otvoreni i zainteresirani za razne oblike suradnje.

Nakon Gradske biblioteke u Novom Sadu uputili smo se u riznicu najstarijih i najvrjednijih dokumenata, časopisa i rijetkih knjiga a srpskom jeziku, Biblioteku Matice srpske. Tamo nas je još na ulici dočekao vrlo kulturan i simpatičan kolega Peter Hajnerman, koji nas je proveo kroz značajne prostorije Biblioteke Matice srpske. Iznenadio nas je podatak da ustanova sadrži 7 različitih specijaliziranih čitaonica u kojima smo zatekli veliki broj korisnika te da biblioteka posjeduje najveći broj zapisa u elektronskom katalogu (više od milijun). Gospodin Peter je na vrlo originalan način prezentirao specifičnosti biblioteke kroz Power Point prezentaciju in live, gdje su mu slideove predstavljali veliki arci papira te je na taj način dokazao da se ne moramo uvijek oslanjati na moderne tehnologije i da ne smijemo dozvoliti da stroj potisne čovjeka.

Potom smo se uputili u Osnovnu školu „Petefi Šandor“, veliku dvojezičnu školu koju pohađa preko 1500 učenika. Od ravnatelja smo doznali da njihova škola promovira suvremene nastavne tehnologije, kao i princip otvorenih škola. Uključeni su u razne projekte: Škola bez nasilja, programi na engleskom jeziku, Projekt IOŠ, kao i mnogi drugi. Škola je uvela novinu kao što je elektronski dnevnik koji omogućuje roditeljima da stalno budu obaviješteni o ocjenama svoje djece. Nakon izlaganje ravnatelja, knjižničarka Velinka Stakić s oduševljenjem i zanosom govorila je o funkcioniranju knjižnice i škole, te uspješne suradnje s djelatnicima i ravnateljem. Bili smo ugodno iznenađeni entuzijazmom knjižničarke i ulaganja škole u prostor knjižnice – fond broji 12 000 naslova i ima odličnu informatičku opremu. Da ravnatelj zaista ima sluha za potrebe školske knjižnice pokazao je podatak da je nedavno sagrađena zasebna prostorija s funkcijom predavaonice koja se koristi za sjednice učiteljskih vijeća, ali vrlo često i za kulturnu djelatnost školske knjižnice. Isto tako, školska knjižnica povezana je s informatičkom učionicom umreženim računalima.

Kroz spontani razgovor razmijenili smo iskustva o poslovanju knjižnica u školama, te naglasili važnost postojanja udruga koje se zalažu za ostvarivanja prava i promicanje knjižničarske struke. S ponosom smo naveli da smo u našoj Hrvatskoj udruzi školskih knjižničara dobro organizirani i povezani s drugim knjižničarskim udrugama i društvima i da je to sigurno jedan od čimbenika koji utječu na postizanje uspješnih rezultata rada, kao i ostvarivanje prava knjižničara. Na kraju razgovora iskoristili smo priliku i zahvalili se domaćinu te uručili simbolične poklone, ali i prikupljene knjige sarajevskih i srpskih izdanja, koje je predsjednica Irena Bando uspjela prikupiti za tu svrhu. Poklonjeno im je oko 200-tinjak naslova poznatih svjetskih klasika kao i manji broj lektirnih naslova starijih, ali potpuno očuvanih izdanja.

Nakon ukusnog ručka kojim nas je počastio domaćin škole i ravnatelj Zoltan Aranđelan, uputili smo se u obilazak Spomen-zbirke Pavla Beljanskog. Tamo smo vidjeli antologijska djela srpske moderne likovne umjetnosti iz prve polovine XX. stoljeća, koje je galeriji prikupio i poklonio poznati kolekcionar i diplomat Pavle Beljanski. Poslije izložbe, s profesionalnim vodičem obišli smo Petrovaradinsku tvrđavu. Saznali smo da su prvi redovnici koji su došli u Petrovaradin nakon oslobođenja od Turaka (1693.) bili isusovci i franjevci, koji su izgradili mnoštvo crkava i rezidencija s obližnjim predgrađima naseljenim većinskim hrvatskim stanovništvom. Do 1990. brojne ulice i institucije nosile su imena po hrvatskim velikanima koje su ostale sve do Domovinskog rata. Doznali smo da je u Petrovaradinu rođen hrvatski general i ban Josip grof Jelačić Bužimski, a da je kao kapelan u Petrovaradinu djelovao Josip Juraj Strossmayer, jedna od najznačajnijih i najutjecajnijih hrvatskih ličnosti 19. stoljeća.

Nakon prebiranja po prošlosti, vratili smo se u centar grada. Iznenadili smo se gostoljubivošću prodavača i ponekih prolaznika koji su se s oduševljenjem raspitivali odakle smo, kojim povodom dolazimo i naglasili kako vole Osijek i dolaziti u Hrvatsku. Prošetali smo ulicama, otišli do kipa Svetozara Miletića i počastili se kavom koja je po ukusu i cijeni bila izvrsna.

Prije povratka u autobus pokušali smo se na sve moguće načine zahvaliti našem domaćinu Zoltanu na vremenu i trudu koje nam je poklonio. Osim što smo stvorili temelje za neku buduću suradnje, sa sobom smo ponijeli puno nove pozitivne energije.

Irena Bando, dipl. knjiž.
Hrvatska udruga školskih knjižničara
Predsjednica Osječko-baranjske podružnice

Galerija fotografija

 

 

Leave a Reply