Na dobrobit zajednici

Svoj 11. samostalni stručni skup pod nazivom Na dobrobit zajednici Hrvatska udruga školskih knjižničara  održala je 22. i 23. listopada 2021. u Splitu, u istom gradu i prostoru u kojemu je i započela svoj veliki profesionalni uzlet. Stručni skup je ujedno i središnja proslava Mjeseca školskih knjižnica. 

Obogaćeni iskustvom organizacije brojnih kasnije pokrenutih profesionalnih događaja, čak i iskustvom organizacije Svjetskog kongresa školskih knjižničara, vratili smo se u najlipši grad na svitu s još jasnijom vizijom i snažnijim htijenjem pokazati i učiniti rad školskih knjižnica i knjižničara na dobrobit zajednici. Stručnom skupu prethodilo je zagovaranje školskih knjižnica u Splitsko-dalmatinskoj županiji s prijedlogom financiranja knjižne građe.

Smatramo da je aspekt rada na dobrobit zajednici uvijek bio prisutan u radu školskih knjižnica i njihovih knjižničara. Vjerujemo da dijelite naša razmišljanja kako je 2020. godina s epidemijom i potresima u Zagrebu i Petrinji još više istaknula značaj rada javnih ustanova i svih koji rade za javno dobro, a time i naglašeniju potrebu za takvom vrstom angažmana školskih knjižnica i njihovih knjižničara.

U Godini čitanja i petstotoj obljetnici Marulićeve Judite Split se nametnuo kao prirodan odabir, a možda je i riječ o potrebi da se promisli o tome što smo napravili u ovih deset godina od prvog stručnog skupa, koliko se promijenila naša pozicija u toj istoj zajednici i što je još potrebno učiniti i tako zaokružiti jedan ciklus.

Skupu je prisustvovalo pedeset sudionika, od toga četrdeset školskih knjižničara, a brojniji su bili knjižničari osnovnih škola – iz srednjih škola bilo je svega 11 sudionika. Prije početka samog stručnog skupa organizirali smo testiranje na COVID-19 za sudionike bez COVID putovnica.

Prvog dana Skupa u kongresnoj dvorani Hotela Park održan je stručni dio programa: plenarna izlaganja i primjeri dobre prakse. Slijedila je 19. Skupština Hrvatske udruge školskih knjižničara i posjet Gradskoj knjižnici Marka Marulića i izložbi  Marko Marulić – europski humanist. U večernjem dijelu programa održala se svečana dodjela Nagrade Višnja Šeta i Nagrade Poezija među profesijama.

Nakon svečanog otvorenja uz zvukove hrvatske himne, sudionike, predavače i uvažene goste pozdravio je Virgil Jureškin, predsjednik Podružnice Hrvatske udruge školskih knjižničara Splitsko-dalmatinske županije i član Organizacijskog odbora i domaćin ovog skupa. Podsjetio nas kako u Godini čitanja slavimo petstotu obljetnicu Marulićeve Judite i kako je u to vrijeme započela izgradnja kaštela koje ćemo posjetiti. Za razliku od turske opsade, danas proživljavamo svojevrsnu digitalnu opsadu, a školske knjižnice služe kao utvrde i sigurno utočište čitanja i učenja, a kako izgledaju školske knjižnice Splitsko-dalmatinske županije pogledali smo u kratkom filmu koji je pripremila kolegica Adriana Turić Erceg.

Skup je pozdravila i predsjednica Hrvatske udruge školskih knjižničara Goranka Braim Vlahović, naglašavajući kako Udruga organizira svoje godišnje skupove svake godine u drugome gradu s ciljem pružanja potpore radu kolega sustručnjaka upravo u tome dijelu Lijepe Naše i obrađuje temu koja se aktualnošću i značajem nametne kao bitna za rad školskih knjižnica. Takvim pristupom pomažemo lokalnim zajednicama i korisničkim skupinama na uspostavljanju kvalitetnije knjižnične usluge – kako kaže naziv našega stručnoga skupa: radimo na dobrobit profesionalnoj i široj zajednici! 

Radni dio – plenarna izlaganja

Knjižnice u djelovanju za dobrobit zajednice – odgovor na promjene ili upravljanje promjenama?

Prvo izlaganje održala je prof. dr. sc. Ivanka Stričević, redovita profesorica na Odjelu za informacijske znanosti Sveučilišta u Zadru, članica IFLA-ine Sekcije za školske knjižnice  i od 2020. glavna ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Čestitavši svim sudionicima Međunarodni mjesec školskih knjižnica, prof. Stričević započela je svoje izlaganje pojašnjenjem osnovnih pojmova: temeljni je postulat djelovanja knjižnica dobrobit zajednice, a polazi od dobrobiti za pojedinca i lokalnu sredinu, do globalne zajednice. Školske knjižnice, polazeći od koncepata djeteta (v. Walter), mogu u njima prepoznati i ostvarivati svoje poslanje – od djeteta čitatelja, djeteta u informacijskom dobu, djeteta u zajednici, djeteta u globalnom okruženju do osnaženog djeteta. polazeći od djeteta i njegovih potreba, i koja je uloga knjižnice u tom odnosu.

Pojasnila nam je na koji se način Nacionalna i sveučilišna knjižnica pripremila na suočavanje s izazovima u doba potresa i pandemije. Doba rizika i potrebe da proaktivno upravljamo rizicima, a ne samo reaktivno djelujemo kada smo suočeni s njihovim posljedicama, zahtijeva dobro poznavanje promjena i fleksibilnost u aktiviranju scenarija koji se temelje na normativnom okviru, jasnim ciljevima djelatnosti i dobrom poznavanju korisnika radi kojih knjižnica postoji. Uz sve promjene s kojima se susrećemo posljednjih desetljeća vezano za djelovanje knjižnica i u posljednje vrijeme vezano za nove rizike, u hrvatskom se knjižničnom sustavu zbivaju i one normativne koje su okrenute upravo proaktivnom djelovanju da bismo i promjenama i rizicima mogli upravljati. Osim polazišta vezanih za koncept dobrobiti zajednice, u izlaganju su istaknute i neke normativne novine koje nam donose novi pravilnici i standardi, posebice u kontekstu uloge Nacionalne i sveučilišne knjižnice kao krovne knjižnice hrvatskoga knjižničnog sustava, a odražavaju se na sve vrste knjižnica, uključujući i školske knjižnice.

Odrastanje učenja u školskoj knjižnici: model integracije informacijske i medijske pismenosti

Prof. dr. sc. Mario Hibert, naš dugi predavač, izvanredni je profesor na Odsjeku za komparativnu književnost i informacijske znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Sarajevu. Autor je knjige Digitalni odrast i postdigitalna dobra: kritičko bibliotekarstvo, disruptivni mediji i taktičko obrazovanje, a osim područja kritičkih informacijskih studija i bibliotekarstva, uključen je u projekte medijske i informacijske pismenosti.

Vještine korištenja, stvaranja i evaluacije online informacija i znanja, bez razumijevanja načina na koji digitalno okruženje uvjetuje i reorganizira društveni ekosistem (posebice kako strukturalne karakteristike digitalizacije i platformizacije svojim tehničkim kodom impliciraju epistemiološku krizu, osnažuju ideološki ekstremizam, ugrožavaju privatnost, uspostavljaju korporativni nadzor, fragmentiraju i polariziraju javni diskurs, općenito, podrivaju demokraciju) ne uspijevaju uspostaviti kritički dijalog s oblikom pismenosti 21. stoljeća.

Informacijska i medijska pismenost, obično pojednostavljeno shvaćena kao digitalna kompetencija, informacijske stručnjake nerijetko drži podalje od interdisciplinarnih, transdisciplinarnih, multidisciplinarnih, te antidisciplinarnih metodologija tzv. postdigitalnosti. Koncept postdigitalnosti opisuje odnose čovjeka i tehnologije, koje na individualnoj i kolektivnoj razini doživljavamo ovdje i sada, te predstavlja jedan od najvećih izazova današnjice u znanosti, umjetnosti, odgoju, obrazovanju, i nizu povezanih ljudskih djelatnosti (Jandrić et al, 2018).

S tim u vezi, autor je predstavio strateški okvir i koncept realizacije tzv. hibridnog modela višekomponentne integracije medijske i informacijske pismenosti Instituta za društvena istraživanja Fakulteta političkih nauka Sveučilišta u Sarajevu u kome se posebno ističe uloga i pozicija školske knjižnice promatrana kao sistemski resurs za provedbu kurikuluma kroz profesionalno i institucionalno partnerstvo odnosno međuprofesionalnu suradnju nastavnika i knjižničara. Naglasak je stavljen na podršku obrazovnim politikama stručnog usavršavanja koje medijsku i informacijsku pismenosti vide kao oblik društvene prakse, a ne skup izoliranih, autonomnih vještina.

Školske knjižnice – paketić suprotnosti

Vanja Jurilj, dopredsjednica Hrvatske udruge školskih knjižničara, predsjednica Međunarodne udruge školskih knjižničara za Europu, članica IFLA-ine Sekcije za školske knjižnice i Hrvatskoga knjižničnoga vijeća, stručna je suradnica savjetnica, školska knjižničarka u OŠ Antuna Mihanovića u Zagrebu. U svom aktivnom radu na promociji školskog knjižničarstva i radu u Hrvatskoj udruzi školskih knjižničara, naročito kao predsjednica u dva mandata susrela se s brojnim proturječnostima vezanim uz školske knjižnice.

Uobičajeno kažemo da su zakonska rješenja bitna za školsko knjižničarstvo dobra, ali je problem u njihovoj primjeni. Nakon godina rada u školskoj knjižnici i bavljenja statusnim problemima i preduvjetima za kvalitetan rad školskih knjižnica, autorica dolazi do zaključka da višegodišnji prijepori vezani uz određena zakonska i podzakonska rješenja i problemi u njihovu provođenju u stvari znače da ta rješenja nisu dobra i treba tražiti nova. U izlaganju je dala kraći pregled onoga što je zakonskim i podzakonskim aktima, prema njenom mišljenju, dobro riješeno, ukazala na najveće probleme i dala prijedloge za njihovo prevladavanje… s ciljem ostvarenja snažnijeg doprinosa školskih knjižnica dobrobiti zajednice u kojoj djeluje. Nakon njenog izlaganja razvila se rasprava u kojoj su kolege iznijele još neke probleme.

Radni dio – primjeri dobre prakse

Gradska knjižnica Marka Marulića i osnovne škole – zajedno u osnaživanju djece za dobrobit društva

Helena Bužančić, mag. knjižničarstva iz Gradske knjižnice Marka Marulića u Splitu, gdje radi kao knjižničarka-informatorica na Odjelu za djecu i mlade predstavila nam je načine suradnje dviju vrsta knjižnica.

Potaknuti ljubav prema knjizi i čitanju, informacijski djecu opismeniti, poučiti ih kako kvalitetno provoditi svoje slobodno vrijeme te ih pripremiti za cjeloživotno učenje – zajednički su ciljevi gradskih i školskih knjižnica. Možemo reći da su školske knjižnice prirodni suradnici dječjih knjižnica. Razlog tome su zajednički korisnici, a to su učenici. Narodna i školska knjižnica moraju uložiti jednako kako bi odgovorile na prava i zadovoljile potrebe svojih korisnika. Naravno, djelujući zajedno, učinci su snažniji i trajniji u osnaživanju djece u njihovom razvoju.

Pandemijske godine postavile su pred nas knjižničare brojne izazove i donijele brojne promjene koje će ostati trajno. Svladana su, više-manje uspješno, pravila i zakonitosti virtualnog svijeta, stečene brojne vještine, ali ipak se svi nadamo povratku u svijet dosadašnje uobičajene komunikacije sa svojim korisnicima, a posebno kad je riječ o djeci i mladima jer onaj humani, neposredni kontakt izuzetno je važan i neophodan za njihov kvalitetan psihosocijalni razvoj.

U izlaganju je prikazano nekoliko primjera dobre suradnje u poticanju čitanja sa školskim knjižničarima i u pandemijsko doba, pa tako i oni vezani za društvene mreže.

Čitaj mi, osnaži me!

Danijela Riger-Knez, stručna suradnica savjetnica, članica autorskoga tima kurikuluma informacijske pismenosti Školska knjižnica za učenika 21. stoljeća, predstavila nam je kontinuirani volonterski i humanitarni rad u svojoj Hotelijersko-turističkoj i ugostiteljskoj školi u Zadru koji traje petnaest godina. Ovim je primjerom dobre prakse pokazala važnost takvih oblika rada s učenicima usmjerenih na njegovanje senzibiliteta prema slabijima, nemoćnima i potrebitima u zajednici. U ovom je primjeru dobre prakse pod nazivom naglasak stavljen na održavanje biblioterapijskih radionica u školi i lokalnoj zajednici.

Volonteri su prošli ciklus edukacijskih radionica kako bi stečene vještine mogli primijeniti u radu s korisnicima domova za stare i nemoćne. U aktivnost su bili uključeni i učenici s poteškoćama u ponašanju kako bi razvili unutrašnju motivaciju i samopouzdanje te se povezali s grupom učenika koji imaju pozitivnu sliku o sebi i pozitivan stav prema školi i procesu učenja. Poticanje volonterskog rada u adolescentskoj dobi izuzetno je važno jer razvija motivaciju, samopouzdanje, socijalnu osjetljivost, poduzetnički duh i kreativnost. Učenici uočavaju važnost timskoga rada i pripadnost skupini koja dijeli iste ili slične životne vrijednosti.

Školske zelene knjižnice – između izazova i potrebe

Sanja Šušnjara Raić, stručna suradnica mentorica, voditeljica ŽSV-a osnovnoškolskih knjižničara Zagrebačke županije, posebnu važnost daje programima poticanja čitalačke pismenosti i pitanjima održivog razvoja i zaštite prirode i okoliša.

U izlaganju je stavljen naglasak na prikazivanju programa školskih zelenih knjižnica na primjeru Knjižnice OŠ Klinča Sela. Kroz presjek aktivnosti i kurikuluma knjižnice, daje se uvid u rad i primjere dobre prakse u kojoj su uključeni osim učitelja i učenika i njihovi roditelji i šira lokalna zajednica. Zelene školske knjižnice bitna su karika u odgoju i obrazovanju onih generacija koje će se u konačnici morati nositi sa okolišnom krizom, u kojoj su kritičko razmišljanje, kreativnost, komunikacija i povezivanje ključne vještine u rješavanju okolišnog problema i u stvaranju nove paradigme.

Pčelice učiteljice

Projekt Pčelice učiteljice nastao je suradnjom učenika 4. a razreda Osnovne škole Pujanki u Splitu, njihove učiteljice Jadranke Bulj i knjižničarke Marije Čelan-Mijić, stručne suradnice savjetnice, od svibnja 2021. do kraja svibnja 2022. godine. Ovim projektom željele su podići svijesti o značaju pčela za živi svijet na planeti, razviti kod učenika empatiju za životinje, ekološku svijest i kreativnost kroz cijeli niz aktivnosti koje su nam predstavile u svom primjeru dobre prakse. Učenici su samostalno istražili o pčelama, izlagali i prezentirali ostalim učenicima u razredu.

Ako nestanu pčele, za četiri godine nestat će ljudi.

Albert Einstein

---

19. Skupština Hrvatske udruge školskih knjižničara

Posjet Gradskoj knjižnici Marka Marulića

Gradska knjižnica Marka Marulića u Splitu središnja je narodna i matična knjižnica za narodne i školske knjižnice Splitsko – dalmatinske županije. Utemeljena je 1951. godine, a danas Gradska knjižnica ima u svojoj mreži 10 ogranaka te širi i modernizira svoju djelatnost nudeći korisnicima nove usluge i sadržaje, uvodeći nove medije i tehnologije koje omogućavaju neposredan pristup svim vrstama znanja i informacija.

 

Izložba Marko Marulić – europski humanist
Izložba je u organizaciji Nacionalne i sveučilišne knjižnice i Gradske knjižnice Marka Marulića, a predstavlja reprezentativni izbor građe iz fonda Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Marulićev život i rad prikazani su kroz njegova najpoznatija djela koja su već u 16. i 17. stoljeću doživjela brojna izdanja i prijevode.
Uz tekstualni i slikovni sadržaj, izložba pruža osvrt i na Marulićev utjecaj na različite europske uglednike. Međunarodna vrijednost Marulićeve pojave prikazana je preslikama priloga o Marulićevu životu i djelu iz brojnih svjetskih enciklopedija, leksikona, kataloga i bibliografija te književno-povijesnih priručnika, kao i povezivanjem njegova rada s radom njegovih istaknutih suvremenika.
Posebna zahvala ide partneru izložbe Književnom krugu Split i Bratislavu Lučinu, voditelju Centra za proučavanje Marka Marulića i njegova humanističkog kruga MARVLIANVM, na čijim se istraživanjima i autorskim tekstovima temelji sadržaj izložbe.

Drugog dana Skupa u sklopu stručnog izleta posjetili smo Osnovnu školu Bijaći i njihovu školsku knjižnicu u Kaštel Novom, Muzej grada Kaštela i ostale znamenitosti Kaštel Lukšića.

Osnovna škola Bijaći, Kaštel Novi dobila je ime po zajedničkom nazivu za brežuljke u sjeverozapadnom dijelu kaštelanskog polja, a bili su kraljevsko dobro. U njima je stolovao knez Trpimir, a prvi se put spominju u Trpimirovoj darovnici splitskom nadbiskupu iz 852. kao Byaći. Ona predstavlja najstariju sačuvanu ispravu hrvatskih vladara u kojoj se Trpimir naziva Milošću Božjom knez Hrvata. To je ujedno i prvi spomen hrvatskog imena u povijesnim spomenicima. Iz Bijaća potječe i zaštitni znak škole – detalj sa sačuvanog ciborija iz crkvice sv. Marte iz IX. st.
Nova školska zgrada Osnovna škola Bijaći otvorena je 2014. čime je nakon 103 godine promijenila svoju adresu. Školu polazi 805 učenika s područja Kaštel Novog, Kaštel Štafilića, Nehaja, Resnika i Divulja ̶ sve do granice upisnog područja grada Trogira. Rad i rezultati škole prepoznati su u sredini u kojoj djeluje pa je tako dobila Nagradu grada Kaštela, Povelju Splitsko-dalmatinske i Skupnu nagradu Splitsko-dalmatinske županije za doprinos kulturnom, javnom i društvenom životu grada Kaštela i Splitsko-dalmatinske županije.
Školska je knjižnica smještena na katu škole u dobro opremljenom prostoru, s knjižnim fondom preko 8000 jedinica građe i sa po 30 svezaka lektirnih naslova. Stručna suradnica školska knjižničarka Marina Kelava i njeni Mladi knjižničari sudjeluju u svim važnim kulturnim i javnim zbivanjima u školi, a učenici sudjeluju u projektima poticanja čitanja sa zapaženim rezultatima.

Kaštela − povijest i kulturna baština
Na području Grada Kaštela svoj su trag ostavila sva povijesna razdoblja − tu je lovio pračovjek iz starog kamenog doba (Mujina pećina na zapadnim obroncima s nalazima koji potječu iz 45 000 godine prije Krista), a na Kozjaku se i danas nalaze mnogobrojni nalazi koji potječu iz ilirskog razdoblja. Za vrijeme grčke i rimske vlasti Kaštela doživljavaju gospodarski procvat i civilizacijski rast o čemu svjedoče ostaci mnogih antičkih vila i naselja Siculi smještenog na Resniku. Hrvati su u 7. stoljeću naselili blage padine Kozjaka o čemu, kao nijemi svjedoci toga vremena, svjedoče starohrvatske crkvice.
Trogirski i splitski vlastelini su zajedno sa crkvenim velikodostojanstvenicima na obali mora ili na hridima izgrađivali kaštele kako bi zaštitili ljetinu i seljake uz odobrenje venecijanskih vlasti. Tako utvrđeni dvorci – kašteli zaista su sa svojim kulama, opkopima, puškarnicama i pokretnim mostovima prema kopnu djelovali kao utvrde. Žitelji starih sela smještenih na padinama Kozjaka oko kaštela su potražili utočište i sigurnost i izgradili nova utvrđena naselja. Poljoprivreda, maslinarstvo i vinogradarstvo su stoljećima bile najvažnije grane gospodarstva i temelji ekonomske moći ovog područja.
Oko 16 kaštela izgrađeno je sedam sela: Kaštel Štafilić, Kaštel Novi, Kaštel Stari, Kaštel Lukšić, Kaštel Kambelovac, Kaštel Gomilica i Kaštel Sućurac, koja su rasla, razvijala se i konačno spojila u grad Kaštela. U svojim gradskim jezgrama su do danas zadržala autohtonu dalmatinsku arhitekturu, kuće sa solarima, balaturama, konobama, kaletama i trgovima.

Miljenko i Dobrila – legenda o nesretnim ljubavnicima
Trogirske plemićke obitelji Vitturi i Rosani imali su posjede i kaštele u Kaštel Lukšiću. Plemićka obitelj Vitturi imala je kći Dobrilu, a plemić Rušinić (Rosani) sina Miljenka. Među njima se razvila ljubav, ali obiteljska svađa prisilila ih je da se potajno vole i sastaju. Nakon što prekida vjenčanje Dobrile i Dražimira, koje je dogovorio Dobrilin otac, Miljenko je prognan u samostan Visovac. Dobrila bježi od kuće i sastaje se s Miljenkom. Saznavši za bijeg roditelji se pomire i pošalju glasnike ljubavnicima s porukom da se vrate kući i vjenčaju. Dobrilin otac obuzet mržnjom ubije zeta. Ubojstvo se dogodilo poslije vjenčanja na pokretnom mostu ispred Vitturijeva dvorca. Dobrila od velike tuge izgubi razum i nakon kratkog vremena umre. Zajedno su pokopani u crkvici sv. Ivana u Rušincu, umjesto imena nad grobom im stoji natpis u kamenu Pokoj ljubovnikom.
Iako je sačuvano malo podataka koji bi osvijetlili aktere i tragičan događaj, narod Kaštela je usmenom predajom prenosio legendu o Miljenku i Dobrili. Trogirski posjednik vinograda u Kaštelanskom polju Marko pl. Kažotić u predgovoru svog romana Miljenko i Dobrila navodi: …Namjerio sam se na jednu legendu bezimenog pisca, napisanu ilirskim (hrvatskim) jezikom oko 1679. godine, po kojoj sam poduzeo da ispripovjedim događaj… U Zadru na talijanskom jeziku objavljuje roman Miljenko i Dobrila, koji se, iako pisan talijanskim jezikom, smatra hrvatskim romantičarskim djelom.
Prvi pokušaj prijevoda Kažotićeva romana započeo Ivan Mažuranić, u tijeku rada Mažuranić umire, ostavivši 25 stranica prijevoda (danas se u rukopisu čuva u sveučilišnoj knjižnici biblioteci u Zagrebu pod br. R-5864). Najveću popularnost roman je doživio u Dalmaciji, kada je Kažotićev roman Miljenko i Dobrila, preveden na hrvatski jezik, zaslugom Bartula Matijace, učitelja iz Kaštel Lukšića.
Tragična priča dvoje mladih doživjela je mnoge obrade i poslužila kao inspiracija književnim i drugim umjetničkim djelima. Prvu dramsku obradu napisao je Matija Ban i to u dvije verzije Miljenko i Dobrila i Smrt kneza Radoslava. Arturo Porlitz u Trstu objavljuje lirsku dramu Miljenko. Libretist iz Padove Antonio Ghislanzoni i skladatelj Salvatore Strino Napolitanac stvorili su prvu operu Miljenko i Dobrila. Grgo Zarbani 1909. na talijanskom objavljuje melodramu istog naziva. Milivoj Koludrović skladao je operu na hrvatskom jeziku Miljenko i Dobrila koja je na preporuku skladatelja Jakova Gotovca izvedena prvi put u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu.
Slikar Paško Vučetić Paskoje napravio je sliku na temu kaštelanskih ljubavnika. Filmski scenarij na temu kaštelanskih ljubavnika napisao je Tomislav Antunović. Crtač stripova Žarko Baker i tekstopisac Srećko Eterović autori su stripa nastalog prema romanu koji je izlazio u nastavcima tijekom 1968. u listu Vjesnik iz Zagreba.

 

Vanja Jurilj i Goranka Braim Vlahović