15. 11. 2015.

Odakle dolazimo? Kamo idemo? – Reforma obrazovanja i uloga školske knjižnice

Stručni skup za školske knjižničare i stručnjake koji se bave školskim knjižničarstvom, održan je 23. listopada u Glazbenoj školi u Varaždinu i upotpunjen stručnim izletom u Međimursku županiju 24. listopada 2015. godine.

Zašto upravo ova tema i zašto upravo sada?

Hrvatska udruga školskih knjižničara organizira svoje godišnje skupove svake godine u Međunarodnom mjesecu školskih knjižnica, a održava ga svake godine u drugome gradu kako bi pružila potporu radu kolega sustručnjaka upravo u tome dijelu Lijepe Naše i progovorila o temi koja se aktualnošću i značajem nametne kao bitna za rad školskih knjižnica.

Povodom obilježavanja Međunarodnoga mjeseca školskih knjižnica 2015. Hrvatska udruga školskih knjižničara organizirala je 23. listopada svoj peti samostalni stručni skup, ovog puta u Varaždinu, u Glazbenoj školi koji je upotpunjen stručnim izletom u Međimursku županiju sljedećeg dana.

Naziv skupa Odakle dolazimo? Kamo idemo? – Reforma obrazovanja i uloga školske knjižnice odabran je jer je cilj bio utvrditi dosadašnju i moguću buduću ulogu školskih knjižnica i knjižničara u obrazovnom i knjižničnom sustavu Hrvatske. Ovaj skup državne razine održan je pod pokroviteljstvom Grada Varaždina i Varaždinske županije, a bio je namijenjen školskim knjižničarima Republike Hrvatske i stručnjacima koji se bave školskim knjižničarstvom.

Sudionike su, u ime organizatora, pozdravili predsjednik Varaždinske podružnice Hrvatske udruge školskih knjižničara Vedran Škarica i predsjednica Udruge Vanja Jurilj, a u ime pokrovitelja odn. Varaždinske županije dožupan Alen Kišić. Svečanom otvorenju naročito su pridonijeli učenici Glazbene škole i VI. osnovne škole iz Varaždina izvedbom prigodnog glazbenog i scenskog programa.

Stručni dio skupa

S obzirom da je jedan od ciljeva skupa bio staviti zbivanja vezana uz reformu obrazovanja u širu društvenu perspektivu, uvodno je izlaganje pripalo doc. dr. sc. Hajrudinu Hromadžiću s Odsjeka za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci. U angažiranom izlaganju pod nazivom Obrazovanje i znanost u razdoblju tzv. tranzicije, dr. sc. Hromadžić je u prvom dijelu izlaganja iscrtao obrise ekonomskog, političkog i kulturnog konteksta kao i društvenih trendova koji strukturno određuju mjesto, ulogu i značaj obrazovanja i znanosti u tzv. tranziciji našega prostora i vremena. Nezaobilazno je bilo i propitivanje učinaka bolonjske reforme, suvremenih trendova u obrazovanju i znanosti (dominacija aplikativne logike tzv. primijenjenoga znanja i istraživanja, te uloga humanistike i dijela društvenih znanosti u svemu tome, forsiranje tijesne veze obrazovanja s gospodarstvom i poduzetništvom), komercijalizacije i komodifikacije obrazovanja (uvođenje školarina, projektna logika, privatizacijski procesi u obrazovanju…), ideje univerziteta/sveučilišta nekad i danas, današnjega poimanja uloge kritičkoga mišljenja, odnosa tržišta i javnoga dobra… Vjeruje da znanost nije i ne može biti objektivna i da je razvidna ideološka linija u okviru kulturalnih studija kritičkih teorija društva. Nakon ovog vrlo zanimljivog dijela ostala su nam postavljena pitanja: Je li nasljeđe stvarno prevaziđeno? Krećemo li zaista u vrli novi svijet, koji nam se, vidi vraga, pred očima raspada?

Poseban značaj u svom izlaganju je dr. sc. Hromadžić posvetio kritičkoj analizi ideološkog diskursa i oprirodnjenog jezika u udžbenicima uz koristan naputak da je važnije od pitanja Čitamo li? i Što čitamo? ono Kako čitamo? Kako interpretiramo tekst? i naročito, ono kritičko Otkuda tekst dolazi, čemu služi?

Užoj temi skupa, reformi obrazovanja i ulozi školskih knjižnica u njoj sudionike je približila dr. sc. Zrinka Ristić Dedić, članica Ekspertne radne skupine za provedbu Cjelovite kurikularne reforme. Iako su očekivanja postavljena pred reformu vrlo velika, nada se da će se ona pokazati kao humanistička perspektiva. Međunarodna ispitivanja provedena među našim učenicima (PIRLS i PISA) daju jasne rezultate o nedovoljnoj funkcionalnoj pismenosti, slabim navikama učenja i neproporcionalno visokim očekivanjima roditelja. Obrazovni sustav Republike Hrvatske zahtijeva smislene, sustavne i korjenite promjene utemeljene na najnovijim znanstvenim promišljanjima. Reforma je nužna i zbog učenika (usmjerenost na ishode) i zbog veće autonomije učitelja. Novi se kurikulum zalaže za uravnoteženu zastupljenost odgojno-obrazovnih područja, odgovarajuću širinu i dubinu nastavnih sadržaja i njihovu zanimljivost, koherentnost i relevantnost. Odgojno-obrazovni sustav mora uspostaviti i dugoročno osigurati okruženje koje djeci i mladim osobama omogućuje podršku da se razvijaju u osobe koje ostvaruju potencijale i cjeloživotno se educiraju. Naglasak je na razvoju vrijednosti i generičkih kompetencija.

Što je do sada učinjeno? Od izrade Strategije znanosti, obrazovanja i tehnologije oformljeno je pedesetak radnih skupina, uspostavljena organizacija, metodologija, izrađeni su prvi dokumenti, reforma je predstavljena na preko 200 različitih skupova. Ekspertne skupine razrađuju precizno isplaniran konkretan zadatak, rade u online okruženju, pripremaju dokumente, koordiniraju i korigiraju. Svi sudionici radnih skupina izabrani su u javnom pozivu (bez miješanja politike), a reforma je kombinacija dviju perspektiva – praktične i akademske, nastavak onog dobrog, iskren i pošten pokušaj.

Dr. sc. Zrinka Ristić Dedić pohvalila je angažiranost školskih knjižničara i njihov interes za sudjelovanje u reformi, imamo dvije predstavnice u radnim skupinama za izradu prijedloga kurikuluma međupredmetnih tema: Jasnu Milički (Učiti kako učiti) i Draženku Stančić (Uporaba informacijsko-komunikacijske tehnologije). Školsku knjižnicu vidi kao mjesto učenja i informiranja, a knjižničara kao facilitatora učenja (onoga koji olakšava, koji pridonosi ishodu učenja, produktivnosti ili komunikacije pružajući neizravnu ili nenametljivu pomoć, savjetuje, odnosno nadzire) i partnera učiteljima. Školska je knjižnica naročito važna u malim sredinama i za djecu iz nepovoljnog socio-ekonomskog okruženja, a kvalitetna školska knjižnica poboljšava učenička postignuća.

Koje je mjesto školskoga knjižničara u odgojno-obrazovnoj reformi saznali smo iz neposrednog iskustva naše kolegice Draženke Stančić, školske knjižničarke iz OŠ Ivana Kukuljevića Sakcinskog iz Ivanca, dugogodišnje članice naše i drugih strukovnih udruga i voditeljice ŽSV-a osnovnoškolskih knjižničara Varaždinske županije. Školsko-knjižničarska struka u odgojno-obrazovnoj okolini relativno je mlada struka. Svoj razvoj započela je devedesetih godina prošloga stoljeća zahvaljujući vidovitosti onih koji su kreirali zakone vezane uz odgoj i obrazovanje te šačici entuzijasta okupljenih oko Višnje Šeta koji su dali izniman stručni doprinos razvoju školskoga knjižničarstva.

Sljedeći međaš razvoju struke bilo je kreiranje takozvanog KIP-a koji je propisao teme, ključne pojmove i obrazovna postignuća kojima se knjižničare nastojalo intenzivnije uključiti u odgojno-obrazovni rad škole. Nakon toga smo za provođenje odgoja i obrazovanja prema HNOS-u napravili Korelaciju knjižničnoga odgoja i obrazovanja i nastavnih predmeta 2008. Potom su 2009. napisane primjedbe na radnu verziju NOK-a s područjima našega djelovanja: čitanjem, informacijskom pismenošću, učenjem i kulturnom djelatnošću.

Danas su dvije školske knjižničarke prvi puta izravno angažirane na izradi reformskih dokumenata. Uz propisane poslove vezane uz izradu Kurikuluma nastoje otvoriti konkretne odgojno-obrazovne situacije za školske knjižničare, surađuju međusobno i sa savjetnicom. Rezultat nastojanja bit će vidljiv u jasno definiranom mjestu školskoga knjižničara unutar odgojno-obrazovne reforme. Sljedeća faza trebala bi, prema njenom mišljenju, biti izrada programa rada školskih knjižničara, određivanje onog što smatramo važnim za našu struku, vodeći računa o zaključcima s posljednje Proljetne škole. Ako znamo što želimo, moramo isplanirati djelovanje, moramo biti proaktivni. Izlaganje je završila citatom Paula Coelha: Kad nešto doista želiš, cijeli će se svijet urotiti da to i dobiješ.

Još jedan sudionik Cjelovite kurikularne reforme, član Stručne radne skupine za izradu Nacionalnoga kurikuluma za umjetničko obrazovanje, profesor i mentor Glazbene škole koja nam je pružila gostoprimstvo, Davor Brđanović, svoje područje interesa veže prije svega uz, naravno, glazbeno obrazovanje. Ipak nešto je zajedničko je umjetničkim predmetima i djelatnosti knjižnice, a to je ustrajavanje na obrazovanju za cjelovito i skladno ljudsko biće. Svoje je izlaganje naslovio Škola i dokolica – uloga slobodnoga vremena i umjetnosti u obrazovanju. Kvalitetna glazba i knjiga u Hrvatskoj dijele istu sudbinu, zanemarene su obje: glazbeni se odgoj u osnovnim školama poučava samo jedan sat tjedno, a broj kupljenih knjiga je sramotan. Odlazak na koncerte danas zamjenjuje You Tube, a DJ postaje glazbena zvijezda iako ne zna svirati. Opće kulturne potrebe i temeljne spoznaje o čovjekovoj prirodi ustuknule su pred konzumerizmom i kičem. Umjetnost postaje proizvod, a prodaja je mjerilo kvalitete; važno je imati, a ne biti. Ako postoji nužno vrijeme koje provodimo radeći, onda bi trebalo postojati i slobodno vrijeme, besposlica. Treba razlikovati tako shvaćeno slobodno vrijeme koje poistovjećujemo s dosadom i dokolicu (grč. schole) koja označava ispunjeno slobodno vrijeme iskorišteno za vlastiti intelektualni i osobni razvoj. Za dokolicu je potrebno odgajati i obrazovati, treba djecu obrazovati za igru, umjetnost i stvaralaštvo, za kvalitetu, za život, pa tek onda za rad (kad mladi čovjek može donijeti tu odluku).

Zašto umjetnost? Prema Elliotu W. Eisneru umjetnost nas uči kako problemi mogu imati više od jednog rješenja, kao što i pitanja mogu imati više odgovora – dopušta različitost pristupa i promjenjivost ishoda. Umjetnost nas uči razlikovanju forme i sadržaja, razvija maštu, uči nas fleksibilnosti, pokazuje nam kako male razlike mogu imati velike učinke, daje nam iskustvo koje ne pruža niti jedan drugi izvor. Treba, dakle, odgajati mlade dokoličare!

Okrugli stol

U raspravi su sudjelovali svi izlagači i viša savjetnica za školske knjižnice u AZOO Biserka Šušnjić uz moderatoricu Vanju Jurilj, a kasnije su se u uključili i sudionici skupa.

Artikuliralo se da nam je potrebna Strategija za poticanje čitanja u kojoj bi čitanje bilo sustavno podržano. Reforma bi trebala zahvatiti i visoko školstvo, jer tko će provoditi reformu ako učitelji i stručni suradnici nisu educirani za drugačije načine rada. Kvalitetnih je učitelja malo, pozicija i percepcija učitelja je loša, slično i sa školskim knjižničarima – jedna je knjižnica centar škole, druga nije, sve ovisi o osobi, a ne o sustavu!. Istaknut je problem vrednovanja javnih službenika kao i nedostatak komunikacije među područjima i strukama, nema skupova koji povezuju različite struke.

Na pitanje: Je li hrvatsko društvo spremno na reformu? čuli smo odgovor doc.dr.sc. Hajrudina Hromadžića: Jednog smo se jutra probudili u društvu znanja. Prema njegovom mišljenju bilo bi vjerojatno, bolje da se s reformom započelo odmah 90-tih godina. Savjetnica Biserka Šušnjić je navela da su se školski knjižničari često trudili utjecati na promjene, ali to je bilo u krivo vrijeme, prema njenom viđenju sada jest vrijeme za promjene i trebamo to iskoristiti.

Dr. sc. Zrinka Ristić Dedić je pojasnila da će se sredstva EU fondova utrošit na pripremu učitelja za korištenje novih reformskih dokumenata. Navela je da se mijenjaju sadržaji, mijenjaju se okruženja, metode i uloga učitelja (dokimologija, inkluzija). Utvrđeno je da učenicima nedostaje dijakronija znanja i na tome će se raditi.

Postavilo se i pitanje utjecaja politike na obrazovanje – iako politike možda nema u samoj reformi, ona je i dalje u samim školama – školski su odbori politizirani.

Pitanje koje je zasigurno izazvalo najveću raspravu i uzburkalo profesionalne strasti je pitanje uvođenja knjižnično-informacijskog obrazovanja kao izbornog predmeta u školama. Knjižničari su imali podijeljena mišljenja: jedan broj knjižničara je zastupao tezu da je za školsko knjižničarstvo sigurniji i bolji put ulaska u izravni nastavni proces kroz uvođenje izbornog predmeta knjižnično-informacijskog obrazovanja, a druga grupa (na ovome skupu većina) ustrajala je na ulozi knjižnice koja podupire cijeli odgojno-obrazovni proces, ali u isto vrijeme je otvorena i za učenje iz osobnih potreba, kvalitetno provođenje slobodnoga vremena ili onoga što je kolega Brđanović nazvao kvalitetnom dokolicom.

Angažirana rasprava je iznijela na vidjelo potrebu za intenziviranjem razgovora o razvoju i budućnosti školskih knjižnica.

Iskustva dobre prakse

Programski dio Skupa upotpunjen je i izlaganjima kolegica s dugogodišnjom knjižničarskom praksom jer smatramo da se time osigurava odličan omjer teoretskih i praktičnih predznanja neophodnih za sintezu kvalitetnih zaključaka koji mogu poslužiti kao smjernice za daljnji razvoj školskoga knjižničarstva i pružiti poticaj za budući rad te teoretski i praktični razvoj ove grane knjižničarstva.

Prva školska knjižnica koju smo posjetili u večernjim satima 23. listopada je bila ona u Prvoj gimnaziji Varaždin.

Izlaganje pod nazivom Školska knjižnica kao čuvarica nacionalne baštine održali su: knjižničarke Jasminka Horvatić Bedenik i Marinela Marčetić te Danko Tkalec iz tvrtke Point d.o.o. Oni su nam u zajedničkoj prezentaciji prikazali tijek i rezultate digitalizacije svoje zaštićene zbirke starih knjiga. Saznali smo da Knjižnica Gimnazije u Varaždinu postoji od 1636. godine tj. od prvih dana djelovanja škole. U njenom je fondu sačuvan veliki broj starih i rijetkih knjiga koji su projektom digitalizacije postali dostupni široj javnosti. Do sada je digitaliziran 131 naslov 117 autora. Digitaliziranu zbirku možete pogledati na: http://library.foi.hr/ZBIRKE/gimnazija-vz/index.php?page=autori.

Stručni izlet u Međimursku županiju

Za drugi dan Skupa predviđen je posjet Međimurskoj županiji u kojoj smo odmah na početku puta pogledali tiskarsku prešu iz davnina, repliku tiskarskoga stroja Jurja Zrinskog u Nedelišću na kojem je 1574. godine otisnuta prva knjige na kajkavskome narječju – Decretum tripart. Srdačnost domaćina i bogata ponuda tradicionalnih proizvoda zadržala nas je dulje nego smo planirali, a žurili smo jer su nas očekivali u Osnovnoj školi Tomaša Goričanca u Maloj Subotici.

Već tradicionalno se pokazalo da je posjet školskoj knjižnici jedan od najdojmljivijih dijelova našega stručnog skupa, tako je bilo i ovoga puta. Počevši od ljudski i profesionalno dirljivog pozdravnog govora ravnateljice škole Đurđe Horvat do upoznavanja s uvjetima u kojima radi škola, pa tako i školska knjižnica, s kojima nas je upoznala knjižničarka Biserka Sinjerec. Sama zgrada škole je nova i odlično opremljena, specifičnost škole su brojni učenici romske nacionalne manjine koji žive u vrlo teškim uvjetima, s roditeljima slabog imovinskog stanja koji su uz to često i nepismeni, ne govore hrvatski jezik, a romski jezik kojim govore je bajaški jezik čije je pismo po prvi puta objavljeno u Glasu Koncila 2005. godine. Kako bi prevladala jezičnu barijeru, kolegica Biserka Sinjerec je uz pomoć romske asistentice prevela neke priče za djecu na bajaški jezik i organizirala satove zajedničkog čitanja. Učenici su, čak i kad nisu razumjeli riječi, prepoznali ljubav koja je utkana u sve te aktivnosti i uzvratili su na tu ljubav velikom zahvalnosti.

Vjerujemo da se svi školski knjižničari u svome poslu susreću s brojnim izazovima, to je utkano u prirodu struke koja obavlja djelatnost u ustanovi u kojoj je temeljna djelatnost, pa i fokus pozornosti (a i novca) na nečemu drugome. Kada se ta knjižnična djelatnost k tome obavlja u ovako društveno i ekonomski složenim uvjetima, ta su iskušenja još i daleko veća. Jasno je da se veliki dio poteškoća da prevladati uz puno osobnog zalaganja, entuzijazma i ljubavi, ne samo prema struci, nego i prema čovjeku kao korisniku naših usluga i krajnjem cilju našeg djelovanja. Uz svu našu zahvalnost i divljenje prema knjižničarima koji sami „krče put“, smatramo da kao struka trebamo ustrajati na boljoj promociji naše djelatnosti i sa strateškim partnerima omogućiti bolje uvjete za rad školskih knjižnica i knjižničara, a u interesu krajnjih korisnika. Ljubav će ionako uvijek biti potrebna i dobrodošla!

U nastavku našeg boravka u Međimurju prisjetili smo se slavne prošlosti posjetom Muzeju Međimurja, prošetali Perivojem Zrinskih i ulicama Čakovca. Družili smo se i izmjenjivali dojmove uz tradicionalna međimurska jela u restoranu Mala hiža u Mačkovcu – najboljem restoranu kontinentalne Hrvatske. Prije povratka u Varaždin, upoznali smo čuvaricu baštine Luciju Krnjak koja u svome domu prikuplja i izlaže tradicionalne nošnje međimurskoga kraja.

Puni dojmova i slika, nismo mogli zaboraviti koliko nam je prošlost slavna. Vjerujemo da će nam biti nadahnuće i ohrabrenje za istu takvu budućnost!

Goranka Braim Vlahović i Vanja Jurilj

Cjelovita kurikularna reforma -Ristić Dedić (pptx)
Mjesto školskih knjižničara u odgojno-obrazovnoj reformi -Stančić (pptx)
Knjižničari, škola i dokolica -Brđanović (pptx)

Izvješće sa skupa -Anica Tkalčević (pdf)

Otvorenje skupa