15. 04. 2020.

Pogled unatrag: Međunarodni dan dječje knjige 2020.

S obzirom na teška vremena u kojima trenutno živimo, a jedini sigurni, kvalitetan i dobar način komuniciranja je onaj virtualan, školska knjižničarka Mišela Nežić, dopredsjednica Podružnice Hrvatske udruge školskih knjižničara Zadarske županije prihvatila je izazove virtualnoga svijeta i ipak sa svojim učenicima prvih razreda uspjela ove godine obilježiti Međunarodni dan dječje knjige.

U Osnovnoj školi Zadarski otoci – Zadar dugi niz godina obilježavamo 2. travnja kao Andersenov rođendan i Međunarodni dan dječje knjige. Obilježavanje se odvija u školskoj knjižnici uglavnom s učenicima prvih razreda te je i dio nacionalne kampanje za poticanje čitanja Čitaj mi. Cilj je poticati učenike prvih razreda na čitanje baš u tim najvažnijim trenucima kada su posvećeni svladavanju velikih izazova – samostalnom pisanju i čitanju. Ujedno se tako razvija navika i kultura čitanja, navika posjećivanja školske knjižnice, potiče se logično razmišljanje, čitanje s razumijevanjem i kritički stav o pročitanom. Razne su aktivnosti koje se osmišljavaju: čitanje priča, pripovijedanje, razgovaranje o pročitanom, likovno izražavanje, izložbe radova na temu pročitanog i stvaranje priča. U obilježavanje su se uključile učiteljice prvih razreda Suzana Peroš, Anita Ivica, Armansa Pensa Ivanov, Tatjana Vukšević te učiteljica jednog trećeg razreda Anđelina Grancarić.

Glad za riječima ovogodišnja je poruka obilježavanja, a to se itekako pokazalo točnim. Svojim kolegicama, učiteljicama iz aktiva prvih razreda, predložila sam da učenici kod kuće sami izaberu pjesmu ili kratko štivo te ih čitaju naglas pritom snimajući svoj glas u audio ili video verziji, naravno uz privolu roditelja. Ne očekujući veliki odaziv, s obzirom na velik broj zadataka koje učenici ovih dana moraju izvršiti kod kuće, na Međunarodni dan dječje knjige pristigao mi je veliki broj video i audio poruka učenika iz sva četiri prva razreda. Ono što se na početku činilo nezamislivim i nemogućim pa čak i suvišnim u moru informacija i obaveza, pokazalo se itekako važnim, potrebnim i mogućim. Kako su poruke pristizale u njihove razredne grupe putem mobilnih uređaja, tako su se djeca, vidjevši i čuvši jedni druge, sve više i više uključivala. Bilo je to pravo slavlje riječi, čitanja i knjiga! Ujedno je to bila izvrsna prilika da učiteljice nakon tri tjedna vide i čuju glasove svojih učenika, a i sami prvaši bili su presretni kada su konačno vidjeli jedni druge nakon toliko dugo vremena. Nisu izostale ni pozitivne povratne informacije roditelja jer su i oni bili dio toga slavlja, a pokazalo se i kakvih sve knjiga ima u malim obiteljskim knjižnicama.

Najljepši od svih bili su trenuci kada su učenici hvalili čitanje svojih prijatelja iz razreda i na taj način davali jedni drugima veliku podršku i poticaj. Učiteljice su pritom bile oduševljene koliko su djeca napredovala u čitanju i koliko je dobre volje i pozitivnih misli u tim malim glavama.

Osim učenika prvih razreda, sasvim neplanirano uključio se i jedan treći razred te su i oni svojim sudjelovanjem obogatili i uveličali slavlje knjiga i čitanja svojim snimkama, ali i izradom dvaju plakata na temu čitanja.

Dječji su glasovi svojim čitanjem ispunili virtualan prostor na najljepši mogući način. Time su pokazali koliko su snažne i predivne zapisane riječi i to baš onda kada se izgovaraju naglas jer tada nas dotiču i postaju žive.

Mišela Nežić

Leave a Reply