Zašto postati član/članica Hrvatske udruge školskih knjižničara?!

Od kada se nalazim na funkciji predsjednice Hrvatske udruge školskih knjižničara, a ranije dok sam bila njena dopredsjednica i radila u marketinškom timu, povremeno sam čula od predsjednika ili predsjednica podružnica da kolege/kolegice školski knjižničari i knjižničarke postavljaju pitanje: Zašto postati član/članica Hrvatske udruge školskih knjižničara? To mi je pitanje donekle bilo neobično: sjećam se vremena kad sam kao pripravnica počela raditi u narodnoj knjižnici i kad su mi kolegice odmah na početku rada predložile da se učlanim u Hrvatsko knjižničarsko društvo, to sam prihvatila kao čast, svi ostali su to doživljavali tako i podrazumijevalo se da se sa prve plaće u godini obustavi novac za članarinu HKD-u. Koliko znam, liječnici ni ne pomišljaju na mogućnost da ne budu članovi Liječničke komore ili odvjetnici da ne budu članovi Odvjetničke komore, u njihovom slučaju isključenje iz strukovne udruge je neka vrsta kazne i smetnja, ako ne i prepreka, za budući rad.

S namjerom osiguranja istog ili barem sličnog digniteta struke školskih knjižničara, nekoliko vizionara školskog knjižničarstva je u proljeće 2002. utemeljilo Hrvatsku udrugu školskih knjižničara. Uzimajući u obzir sve specifičnosti školskog knjižničarstva, od obrazovanja, stručnih ispita, zaduženja, načina financiranja, nadležnih ustanova, s pravom su smatrali da će interese školskih knjižnica i knjižničara najbolje zastupati oni sami. Jesu li bili u pravu? Bez obzira na stalno nezadovoljstvo školskih knjižničara i bez obzira na činjenicu da ima još puno problema koje treba razriješiti, statistike – dakle mjerljivi podatci, kažu da su bili u pravu! U stručnoj osposobljenosti školskih knjižničara je od 2003. godine napravljen veliki pomak od 43% diplomiranih knjižničara u školskim knjižnicama na 85% školskih knjižničara koji su imali odgovarajuću stručnu spremu u školskoj 2008./2009.

Možemo reći i da je Hrvatska jedna od rijetkih zemalja u kojima je ostvaren cilj IFLA-ine kampanje: Svaka škola u Hrvatskoj ima školsku knjižnicu. Također možemo reći i da je financiranje nabave knjižnične građe od strane Ministarstva obrazovanja, znanosti i sporta, na temelju zalaganja Hrvatske udruge školskih knjižničara, uvršteno u zakonsku regulativu. Iako se zakon nekoliko godina nije poštovao, dobra posljedica njegovog postojanja ostala vidljiva u nastojanjima lokalne samouprave i škola da sami financiraju nabavu knjižnične građe i tako premoste razdoblje nefinanciranja od strane nadležnog ministarstva. Imala sam uvid u dokumentaciju nekih Matičnih službi i bila ugodno iznenađena činjenicom da su neke školske knjižnice uspjele ostvariti nabavu u skladu sa standardima.

Taj zrakoprazni prostor u kojem nije bilo moguće uspostaviti kontakt s najvažnijim nam sugovornikom, Hrvatska udruga školskih knjižničara je iskoristila za unutarnju organizaciju, unaprjeđenje i razvoj logistike potrebne za veće i ambicioznije projekte i poduzimanje aktivnosti kojima je cilj omogućiti, s jedne strane, što većem broju školskih knjižničara podršku za kvalitetniji rad i aktiviranje u Udruzi (nove web stranice, facebook profil, forum, newsletter) i s druge strane, bolje pozicioniranje u stručnim i javnim krugovima (organizacija i sudjelovanje na okruglim stolovima, suorganizacija Proljetne škole, organizacija prvog samostalnog stručnog skupa).

Organizacija prvog samostalnog stručnog skupa s uglednim predavačima, u prestižnom ambijentu, na teme o kojima se mnogi ne usuđuju govoriti i to bez financijske potpore MZOS-a ili AZZO, u ovakvom gospodarskom trenutku je zasigurno napravilo veliki pomak u percepciji Hrvatske udruge školskih knjižničara i školskih knjižničara općenito u stručnoj u zainteresiranoj javnosti. Gotovo svi komentari listića za vrednovanje skupa, kao i osobni komentari upućeni kolegici Krželj i meni, govore u prilog iznesenom.

Da smo odabrali pravi pristup pokazao je i uspjeh u pregovorima s MZOS: sredstva za nabavu knjižnične građe za školske knjižnice vraćena su u proračun Republike Hrvatske.

Ta postignuća, naravno ne znače da smo mi kao Udruga, a i kao aktivni školski knjižničari, u potpunosti zadovoljni postignutim, treba unaprijediti standarde, povećati iznose za nabavu knjižnične građe, tražiti promjene u Pravilniku za stjecanje zvanja diplomiranog knjižničara…

Na svima nama je da iskoristimo taj val pozitivne percepcije i očekivanja i još uspješnijim i opsežnijim projektima skrenemo pozornost na naš rad i sa zahtjevima nastupimo pred nadležne institucije.

Do sada je rad udruge bio zasnovan na entuzijazmu i angažmanu pojedinaca, značajan porast odgovarajuće obrazovanih i stručnih školskih knjižničara pruža nam mogućnost da uz potporu i angažman većeg broja članova, postanemo snažna zajednica koja poštuje i unapređuje svoju struku.

Da se vratim na početak priče: samim početkom rada u školskoj knjižnici mi postajemo članovi zajednice školskih knjižničara, to se i bez učlanjenja u Hrvatsku udrugu školskih knjižničara podrazumijeva. Pitanje je samo želimo li tu pripadnost formalno i „objaviti“? Kao i u svakoj ljubavi, odgovor je u nama!

Vanja Jurilj, predsjednica Hrvatske udruge školskih knjižničara