29. 03. 2021.

Tri mjeseca nakon

Tri mjeseca nakon razornog potresa u Sisačko-moslavačkoj županiji, kad su se prvotni dojmovi smirili, želimo s vama podijeliti tekst naše kolegice Ive Dužić, stručne suradnice knjižničarke u Osnovnoj školi Viktorovac u Sisku i zahvaliti joj na posebnom osjećaju optimizma.

 

Knjižnice letećih knjiga

 

Nije potrebno ponavljati. Zemlja je pokazala svoju opasnu stranu, opako protresla sve u što smo vjerovali, narušila sigurnost životnih koraka. Još dva sata prije velikog potresa moja je knjižnica stajala mirna, knjige na policama bile su poravnate po vanjskom rubu. Čekala je početak polugodišta, kraj pandemije, vapila za danima kada su djeca u tom malenom prostoru tražila svoj kutić za čitanje, pisanje, učenje, druženje. Nije pokazivala da je osjetila podrhtavanja koja su nas probudila prethodnog dana. Niti jedna knjiga nije napustila svoje mjesto, sve je bilo u najboljem redu.

Redu, koji je naglo, iznenada i neočekivano izletio iz svoje prirodne kolotečine i promijenio nam živote. Jesam li u trenutku potresa i nakon njega mislila o knjižnici? Ne. Mnogo mi je važnija bila sigurnost najbližih, sigurnost doma, jednostavan primaran nagon za preživljavanjem. Tek nešto kasnije, rubovi labirinta kaotičnih misli počeli su signalizirati postojanje tog prostora na katu školske zgrade u kojem sam ostavila ponešto truda, ponešto ljubavi i malo sam se, priznajem, zapitala, što se dogodilo s mojom knjižnicom?

Prizori ruševina nizali su se tih dana pred našim očima. Apokaliptični prizori mog rodnog grada čija je svaka, ali baš svaka kulturna znamenitost u ovom užasu ranjena. Sisak je izgubio kazalište, galerijski prostor, prostor održavanja pjesničkih večeri, muzejski prostor, a knjižnice? One su postale nadrealni nedostupni hramovi letećih knjiga.

Lijepo je tri mjeseca nakon potresa koji je naš grad i gradove naših susjeda pretvorio u ruševine, moći maštati kako su knjige u gradskim i školskim knjižnicama u trenutcima kaosa izazvanog podrhtavanjem tla izvodile performans, točku koja će biti razumljiva tek kasnije, kada sve prođe. One su, nakrcane znanjem i ljepotom, u prešutnom dogovoru sa svemirom osmislile plan kako doći na bolje i ljepše mjesto!

Svaka naša knjižnica ima ogrebotinu, ranu, sjećanje ili je potpuno uništena. No, niti jedna nije nestala. Vratit će se knjižnice. Opremljenije, novije, sigurnije.

Vratit će se i život na ulice i osmijesi na lica. A knjige? One se neće promijeniti. Vječno će biti naša velika, nesputana krila uz koja ništa nije nemoguće.

Iva Dužić
Podružnica HUŠK-a Sisačko-moslavačke županije

Odgovori