DJEČJA PRAVA – MOJA PRAVA

(prilog razmišljanju o dugoročnim ciljevima rada HUŠK-a)

Glede čestih priča o dječjim pravima, ja, školska knjižničarka, razmišljam o svojim pravima. Pih, pa i ja sam nečije dijete!

ŠKOLSKI KNJIŽNIČAR IMA PRAVO NA:

1. jasne zakonske propise koji se tiču njegovog posla, npr. :

· Pravilnik o radu školskoga knjižničara (da se ima na što pozvati kad ga u školi zaposle sa svim i svačim); pravilnik bi trebao i urediti «normativ rada» šk. knjižničara – kako može 1 osoba raditi na školi s 400 učenika i s 1.200???

· jasne propise vezane uz zapošljavanje knjižničara u kojem diplomirani knjižničari neće biti diskriminirani (a zapošljavanje ljudi bez knjižničarstva na neodređeno r.v. upravo je diskriminiranje dipl. knjižničara – primjer u mojoj županiji: Kolegica bez knjižničarstva zaposlila se na neodređeno u rujnu, a u listopadu je diplomirala jedna knjižničarka i nije se imala gdje zaposliti. Da je prva kolegica zaposlenana određeno, na ponovljenom natječaju javila bi se diplomirana knjižničarka.)

· jasne propise vezane uz polaganje stručnih ispita i dvostrukih/trostrukih stručnih ispita – što znači i pravo na plaću poput drugih prosvjetnih radnika, bez odugovlačenja pripravničkog staža i plaće (primjer u mome gradu: kolegica prof. hrvatskog, koja uz to ima 3 djece, zaposlila se u šk. knjižnici, sama si plaćala dodatni studij i od prvog dana vraćena na pripravniču plaću sve dok nije diplomirala i položila knjižničarski stručni ispit)

2. osnovni priručnik o radu školskih knjižničara i knjižnica (posebno za pripravnike, ali potreban i svima ostalima, jedini takav sveobuhvatni priručnik je zastario: Knjižnica osnovne škole) – da može naučiti kako uspješno voditi one-man knjižnicu
3. osnovne uvjete za rad za koje se neće trebati sam izboriti (prostor i oprema školskih knjižnica), nego će prosvjetni zakoni primoravati škole da se drže knjižničarskih standarda
4. uređeno financiranje školske knjižnice (svih njezinih potreba: za građom, opremom, materijalom za zaštitu knjiga, uredskim priborom...) – bez očekivanja od knjižničara da se bavi žicanjem novaca od ravnatelja i viših instanci – jer knjižničar nije plaćen da bude menadžer
5. stručnu podršku, ali i redovitu kontrolu rada, od strane svoga poslodavca, MZOŠ-a, a ne površan stručni nadzor osoba iz drugog ministarstva (godišnjim nadzorom/uvidom u rad školske knjižnice izbjegli bi se slučajevi dugogodišnjeg nerada po nekim školskim knjižnicama ili sustavne nebrige ravnatelja - što oštećuje učenike i diskriminira rad knjižničara koji odgovorno rade svoj posao)
6. postojanje jedinstvene stručne službe za školske knjižnice pri MZOŠ-u kojoj se knjižničar može obratiti u svim većim poslovima u knjižnici: opremanja knjižnice, revizija i otpis, nabave kvalitetne građe...

Rješavanjem gornjih pitanja riješili bismo NEKOLIKO DJEČJIH PRAVA:

1. pravo djeteta na cjelodnevno otvorenu školsku knjižnicu (jer bi u školama po 1.000 učenika koje rade u 2 smjene radila i 2 knjižničara)
2. pravo djeteta na ugodan prostor i atmosferu školske knjižnice (jer bi zakon tražio od ravnatelja da poštuje knj. standarde)
3. pravo djeteta na lektirnu knjigu (jer bi financije dopuštale nabavu dovoljnog broja lektire – koja je obvezna u školskome programu)
4. pravo djeteta na informaciju iz svih drugih medija (jer bismo imali novca i za širu nabavu od lektire, te za dovoljan broj računala)
5. pravo djeteta na čistu, cijelu, lijepu knjigu koja razvija njegov estetski ukus i doprinosi njegovu fizičkom zdravlju
6. pravo djeteta na miran prostor za učenje i slobodno vrijeme u školi
7. pravo djeteta na razne programe u knjižnici (za koje bi knjižničar imao dovoljno vremena jer ne bi imao 1.000 učenika po školi, ne bi se bavio financijama, ne bi uređivao prostor niti stari neuređeni fond koji je naslijedio od nekog neradnika prije njega, ne bi radio poslove po školi koji nisu njegov posao ... sve su ovo veliki kradljivci vremena zbog kojih mnogi knjižničari ne rade nikakve ili rijetke dodatne programe s učenicima)

itd.

Ovo je sve prvo što mi pada na pamet, ali našlo bi se još puno mojih i dječjih prava...

Suzana Knežević