Glas kao vir – značaj i utjecaj ljudskog glasa i izravne komunikacije za psihičko zdravlje i emotivno blagostanje

 

Osvrt na 14. okrugli stol

Na  44. međunarodnom sajmu knjiga i učila – Interliberu 2022., na otvorenoj pozornici paviljona 6 Zagrebačkog velesajma održan je 11. studenog 14. po redu okrugli stol Hrvatske udruge školskih knjižničara posvećen temi Glas kao vir – značaj i utjecaj ljudskog glasa i izravne komunikacije za psihičko zdravlje i emotivno blagostanje, a organizirala ga je Podružnica Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Moderatorica okruglog stola bila je Vanja Jurilj, predsjednica Podružnice i dopredsjednica Hrvatske udruge školskih knjižničara, a odazvali su se svi pozvani gosti, sugovornici u raspravi.

Dan ranije u paviljonu 7 prethodila je Pričaonica, akcija čitanja mladim posjetiteljima, a nakon okruglog stola slijedila je svečanost dodjele prikupljenih knjiga dobitniku akcije Knjigodar.

Na okrugli stol pozvani su knjižničari osnovnih i srednjih škola, urednici, književnici, novinari, profesori hrvatskoga jezika, informatički stručnjaci, predstavnici ustanova koje se bave školskim knjižničarstvom kao i svi oni koje ova tema zanima, a u publici smo zapazili velik broj naših dragih kolegica i kolega kojima zahvaljujemo na podršci.

Moderatorica Vanja Jurilj pozdravila je sudionike okruglog stola i publiku i najavila temu 14. po redu okruglog stola na Interliberu koja se nadovezuje i na ovogodišnju temu Mjeseca školskih knjižnica Čitanje za svjetski mir i sklad, a i na temu našeg stručnog skupa. Posljednji 13. okrugli stol održao se 2019., a pandemijske godine, osim što su onemogućile cijeli niz aktivnosti nas školskih knjižničara, pomogle su nam i da osvijestimo što je u našem poslu stvarno važno.

Čitanje u boravku – kad korona zatvori vrata školske knjižnice, knjižničarka odlazi u razred

Upravo takvo jedno iskustvo podijelila je s nama školska knjižničarka Nermina Beširević iz Osnovne škole Silivije Strahimir Kranjčević u Zagrebu. Kolegica Nermina jedva je pristala sudjelovati na našem okruglom stolu, jer to što ona radi nije ništa posebno. A što je to ona radila i kakvi su njeni dojmovi, a kakvi njenih učenika nakon provedene aktivnosti?

Sve je počelo pred nekih petnaestak godina kad je u njihovu školsku knjižnicu dolazila na književni susret s učenicima 3. razreda spisateljica čiji su samo jedan primjerak knjige imali u knjižnici. Nije bilo druge već čitati dva tjedna svakom 3. razredu knjigu. Nikad boljeg književnog susreta! Poučena tim iskustvom, kolegica na svaki sat zamjene nosi sa sobom knjigu primjerenu tom uzrastu tako da je s učenicima viših razreda čitala Zelenog psa Nade Mihelčić, a tijekom korone, kad učenici nisu smjeli u školsku knjižnicu, ona je odlazila u razrede, naročito u produženi boravak i svakog im dana čitala. Odabrala je slikovnice koje imaju terapeutski učinak i o kojima se može razgovarati: Mirko Bjesomirko, Gospođica Hoću, Ana i gospodin Strahojed koje je nabavila na Interliberu.

Onog dana kad je čitala učenicima kolegica se osjećala ispunjeno, a dojmovi učenika bili su odlični, nerijetko bi je učenici zagrlili na hodniku škole i pitali: Ideš čitat’ kod nas? 

Pričaonice – iskustva s učenicima posebnih razrednih odjela

Sljedeći sudionik okruglog stola školski knjižničar iz Osnovne škole Samobor Goran Šobota već se dokazao kao vješti pripovjedač, a prije no što se upustio u sljedeću aktivnost, proveo je anketu među učenicima svoje škole: 90% ih voli slušati priče, a 70% samostalno čitati. Kad je pak riječ o učenicima posebnih razrednih odjela, svi više vole slušati priče. Priprema za čitanje teksta tim učenicima je specifična, uključuje suradnju sa stručnim edukatorima, posebna se pažnja posvećuje odabiru samog teksta/slikovnice koji mora biti primjeren ne samo dobi učenika već i njihovim sposobnostima. Radni materijal također je potrebno prilagoditi, pitanja su jednostavna, jednoznačna, zadaci s ponuđenim odgovorima, na zaokruživanje.

S učenicima posebnih razrednih odjela proveo je dvije aktivnosti: čitanje teksta i pripovijedanje. Kod čitanja se strogo držao zadanog teksta, a kod pripovijedanja ga je prilagođavao. Za čitanje preporuča tekst ruske narodne priče Duboko u šumi. 

Značaj i utjecaj ljudskog glasa i komunikacije uživo za psihičko zdravlje djece i mladih

Dr. sc. Aleksandra Mindoljević Drakulić, klinička psihologinja i psihoterapeut, sveučilišna nastavnica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu dobro poznaje značaj i utjecaj ljudskog glasa, njime se koristi u svakodnevnoj praksi kao psihoterapeut i kao predavač.

Važan je način na koji govorimo, a ne samo ono što govorimo, idealno je ako u komunikaciji spajamo verbalno s neverbalnim. Ja te volim, je lijepa rečenica no treba je nadopuniti bojom glasa, mimikom, mikroekspresijama. Glasom možemo iskazati emocije, njime prenosimo energiju.

Glazbene vrijednosti govora i pripovijedanja

Ivana Bašić, prof. hrvatskoga jezika iz Osnovne škole Gustava Krkleca u Zagrebu, autorica biblioterapije i predsjednica udruge Balans centar, često koristi recitiranje, kazivanje stihova na početku sata, tri do četiri pjesme, stih na stih, recitiranje unatrag. Tijelom i kretanjem se nadopunjava govor, govori se uz pljeskanje, ritmiziranje. Profesorica Bašić nam je pokazala na koji način to izvodi s učenicima, iz publike su joj se pridružili Filip i Sven, učenici 5. razreda u izvođenju stihova Višnje Junaković Buđenje priča.

Govorila nam je o fenomenu zrcala, onaj koji čita ogledalo je onima kojima čita, na taj način poezija živi, nezamjenjiv proces, naša cjelokupna osobnost utječe na komunikaciju.

Od priče do Pričokaza – interaktivnost u pripovijedanju uživo

Uvijek nam je drago pozvati Željku Horvat-Vukelja, književnicu za djecu i mlade i u naše škole i knjižnice, i kao sugovornika na okruglom stolu. Na sebi svojstven način ispričala nam je kako su nastali njeni Pričokazi. Tadašnja nakladnička kuća Mladost tiskala joj krajem 80-tih tri slikovnice i krenula je na književne susrete, najčešće s prvašićima.

Razgovor o slikovnicama bi se brzo iscrpio, a treba zaokupiti pažnju tridesetak prvašića na književnom susretu. Uskoro je iz svoje ogromne torbe, od milja nazvane Ljubica Torbić, počela vaditi papirnate lutke, a i sve predmete koji se mogu animirati: gumbić, čarape koje su postajale pletenice na glavi djevojčica s kratkom kosom, vezica iz koje je nastala priča o crnoj guji, zviždaljka kakvu nose sportski treneri pokazala se kao izvrstan rekvizit kao i usna harmonika. Što neobičniji izbor, to veća zabava! Pjesma Bratec Martin doživjela je tako izvedbu na kajkavskom, francuskom, japanskom i kineskom– za ova posljednja dva jezika ne garantira točnost u prijevodu. Mašta živi vječno!

Rasprava

Kolegica Bojana Beata Doko postavila je pitanje: Kako s čitanja prijeći na pripovijedanje? Važno je što želimo postići s nekom pričom, što mi u njoj nalazimo, no priprema je jako važna. Dobro je naučiti i neke dijelove priče napamet, one koji čine okosnicu priče, no neki put je važnije kako ćemo nešto ispripovijedati, kao što bi rekao Danijel Dragojević u Bajci o vratima: Ta me priča začudila više od drugih. Ali ne zato što je bila izuzetna, nego zato što je bila gotovo ista kao u starice. Jedino je u riječima djevojke bilo više žara, više ljepote. To je priču činilo različitom. Čuo sam njen glas, njega sam slušao, on mi je donosio mjesta kroz koja sam prošao i ona što ću ih još proći.

Goranka Braim Vlahović, prof. i dipl. knjiž.