Časopisi u školskim knjižnicama: koliko se čitaju, koriste i cijene?

 

Osvrt na 6. okrugli stol na Interliberu

Organizator: Hrvatska udruga školskih knjižničara
Vrijeme održavanja: 16. 11. 2012.
Mjesto održavanja: 35. međunarodni sajam knjiga i učila – Interliber 2012., Zagrebački velesajam

Na okrugli stol pozvani su gosti: Željka Horvat Vukelja (urednica časopisa Modra lasta), Dinka Juričić (urednica izdavačke kuće Školska knjiga), Petra Somek (urednica i direktorica časopisa Meridijani), Robert Šipek (direktor izdavačke kuće SysPrint), Marijan Šimeg (glavni urednik tjednika Školske novine), Ana Boban Lipić (stručna suradnica –psihologinja iz XVIII. gimnazije) te učenici osnovnih i srednjih škola. Pozvali smo i doc. dr. sc. Ivanku Stričević, profesoricu s Odjela za informacijske znanosti Sveučilišta u Zadru, znajući da su knjižnične usluge za djecu i mladež, prava djeteta i korisničke potrebe u knjižnici dio njezinoga znanstvenoga interesa. No, nažalost, profesorica Stričević nije bila u mogućnosti odazvati se našemu pozivu.

Misija koja je postavljena pred nas knjižničare velika je i odgovorna. No, nije ju lako provoditi u vremenu u kojem živimo. Tijekom naše rasprave pokušali smo odgovoriti kako sve to funkcionira u stvarnosti te kakav je stav učenika prema ponudi časopisa u školskoj knjižnici, koliko ih čitaju, koriste za potrebe nastave i koje časopise smatraju najkvalitetnijima.

Odgovore na ta pitanja djelomično nam je pružila i analiza ankete o korištenju časopisa u školskim knjižnicama koja je provedena na uzorku učenika osnovnih i srednjih škola (Osnovna škola Jurja Habdelića, Velika Gorica; OŠ Davorina Trstenjaka, Zagreb; OŠ Mladost, Zagreb; Tehnička škola, Zagreb; Strojarska tehnička škola Fausta Vrančića, Zagreb i Gimnazija Tituša Brezovačkog, Zagreb). Rezultati, koje su usmeno iznijeli predstavnici učenika navedenih škola, pokazali su status časopisa u školskim knjižnicama: čitaju se manje od knjiga, učenici nisu zadovoljni ponudom naslova u svojim školskim knjižnicama, ne koriste ih za potrebe nastave, a njihovi najčasopisi su Bug i Meridijani.

Anketa nam je poslužila kao poticaj za razgovor s našim gostima.

Gospođa Željka Horvat Vukelja, dugogodišnja urednica časopisa Modra lasta, ispričala je dojmljivu i slikovitu crticu o tome kako časopis Modra lasta pronalazi put do svojih čitatelja. Nakon toga, gospođa Horvat Vukelja pozdravila je sve prisutne jer su je čekale, u isto ovo vrijeme, obveze na izložbenom prostoru Školske knjige u paviljonu broj 5. Zahvalni smo joj što je svojom kratkom pričom otvorila našu raspravu.

Gospođa Dinka Juričić, urednica u Školskoj knjizi , govorila je o odnosu ponude i potražnje vezano za časopise među učenicima nižih i viših razreda osnovne škole te o pretplati na časopis Modra lasta.

Gospođa Juričić istaknula je da su učenici osnovnih škola dobri korisnici školskih časopisa. Naročito su za časopise zainteresirani učenici nižih razreda kojima se nude brojni naslovi. Što se kvalitete časopisa tiče, svaki časopis nađe put do svoga čitatelja. Časopisi koji su namijenjeni osnovnoškolskim korisnicima uglavnom su poučno-zabavnog karaktera i prije svega su namijenjeni zabavi i poučavanju. Modra lasta je časopis koji je odgajao generacije učenika i tijekom godina zadržao svoju kvalitetu. To mu je uspjelo kroz zanimljiv sadržaj, odlične rubrike, kvalitetan urednički i suradnički tim te kroz komunikaciju s čitateljima preko društvenih mreža. Činjenica je da je Modra lasta tijekom godina pratila potrebe svojih čitatelja, prilagođavala se vremenu, mijenjala svoju koncepciju, uvodila je nove rubrike, širila krug svojih suradnika. Gospođa Juričić napomenula je da broj pretplatnika ne opada, a naklada časopisa Modre laste i Smiba polako raste.

Školski knjižničari predložili su ideju o kreiranju Modre laste za srednjoškolce, inačici Modre laste koja bi, s nekim novim rubrikama i ponešto izmijenjenom koncepcijom, prilagođenom potrebama i uzrastu srednjoškolaca, bila dobar poučno-zabavni časopis za tu dob.

Gospođu Petru Somek, urednicu i direktoricu časopisa Meridijani, pitali smo u čemu je tajna kvalitete časopisa koji već 18 godina ima svoje vjerne čitatelje među mladima.

Gospođa Somek je napomenula da 1994. godine, u vrijeme kada je časopis pokrenut pod imenom Hrvatski zemljopis, takvog časopisa nije bilo na našem tržištu. Bio je to pravi hrvatski proizvod, na njemu su radili hrvatski autori, hrvatski fotografi i to su čitatelji počeli cijeniti. Časopis je ukazivao da, u vrijeme sve veće globalizacije u svijetu u kojem živimo, moramo prvo poznavati hrvatske vrijednosti, znamenitosti i kulturu kako bismo ih mogli i cijeniti, a onda to poštovanje iskazivati i prema tuđoj baštini. Meridijani su časopis koji piše o hrvatskim i svjetskim meridijanima. Naklada časopisa je porasla, ali su porazni rezultati vezani za školsku pretplatu. Gospođa Somek je istaknula da danas treba biti iskren i pokazati pravo stanje statistike pretplate, ukoliko nam je svima doista i stalo da nešto na tom planu poduzmemo i promijenimo. Na časopis Meridijani pretplaćeno je 390 osnovnih škola i preko 200 srednjih škola. Nekada je taj broj pretplatnika bio puno veći. Osim toga smanjio se i broj primjeraka časopisa koje pojedine škole uzimaju.

Gospođa Somek je naglasila da Meridijani nude mnoge sadržaje koji se ne mogu naći na internetskim stranicama. Tu činjenicu učenici trebaju prepoznati i cijeniti.

Knjižničarska struka otvorila je pitanje vrednovanja časopisa i magazina za djecu i mlade kroz liste s popisom časopisa za osnovnu i srednju školu koji bi dobivali oznaku kvalitete s obzirom na kriterije kao što autorstvo, sadržaj, funkcionalnost, interakcija s čitateljima ili dizajn. U ocjenu kvalitete i rangiranje časopisa za djecu i omladinu mogli bi se uključiti školski knjižničari, stručni suradnici, profesori, izdavači, urednici, ali i znanstvene i kulturne institucije ili agencije. Na taj način školski knjižničari, stručni suradnici, izdavači, ali i roditelji dobili bi povratnu informaciju o kvaliteti. Postojala bi i veća konkurencija te borba za kvalitetu među izdavačima dječjih i omladinskih časopisa.

Gospođa Somek složila se s tom idejom napominjući da u Austriji postoje stručne nezavisne agencije koje promoviraju i kategoriziraju neke časopise, ali i udžbenike.

Gospodin Robert Šipek, direktor izdavačke kuće SysPrint, istaknuo je preporuku Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa kao i Agencije za odgoj i obrazovanje za korištenje nekih časopisa u školskim knjižnicama. Prisjetili smo se da je časopis Drvo znanja nekada dolazio u škole otkupom Gradskoga ureda za obrazovanje, kulturu i šport. Već nekoliko godina to nije praksa i to se odrazilo, jednim dijelom i na činjenicu da se, u proteklih šest godina, broj knjižnica koje su pretplaćene na časopis Drvo znanja prepolovio. Također, smanjio se i broj primjeraka časopisa koje škole kupuju.

Budući da živimo u informacijskom okruženju, da nam učenici pripadaju Google-generaciji, ne čudi što se mnogi časopisi osim u tiskanome obliku pojavljuju i u digitalnom obliku. To vrijedi i za Drvo znanja. Direktor SysPrinta potvrdio je uzročno-posljedičnu vezu između tiskanog i digitalnog oblika časopisa kojom se gube pretplatnici, a dobivaju čitatelji.

Problem internetskih stranica, i to ne samo onih koje nude tekstove pojedinih časopisa već i svega ostaloga, je nemogućnost kontrole sadržaja koji je ponuđen našim učenicima.

Gospodina Marijana Šimega, dugogodišnjeg novinara i glavnog urednika tjednika Školske Novine, zamolili smo da kaže svoje mišljenje o temi časopisa u školama, ali i da komentira prijem Školskih novina danas, u zbornicama naših škola. Gospodin Šimeg složio se sa svime rečenim vezano uz percepciju i korištenje časopisa u školskim knjižnicama. Potvrdio je da se financijska kriza u izdavaštvu odražava i na broj pretplatnika. Svjesni smo i kakva je kultura čitanja cijele nacije, a to se onda odražava i na čitanje djece i mladih. Internet također uzima svoje čitatelje, iako moramo vjerovati da će tradicionalni, tiskani oblik časopisa uvijek imati svoju stalne čitatelje. Školske novine izlaze u Zagrebu od 14. siječnja 1950. godine. To je tradicija koja ima i svoje vjerne čitatelje tim više što iznosi teme koje se tiču aktualnih zbivanja i pojava u odgojno-obrazovnom procesu. Prednost Školskih novina očituje se i u činjenici da imaju brojne suradnike u vrtićima, osnovnim i srednjim školama, a to govori o kulturi pismenosti našega odgojno-obrazovnog kadra. No također, uslijed sveopće situacije smanjio se broj primjeraka Školskih novina po školama koje su na njih pretplaćene.

Gospodin Šimeg, kao suautor priručnika Novinarstvo u školi, naglasio je da i kreiranje školskih listova proživljava svoju krizu. Grafička obrada i tisak traže sponzore i novčana sredstva. Rijetke škole to mogu financijski podnijeti. No, gospodin Šimeg smatra da bi trebalo ustrajati na toj vrsti dječje aktivnosti, ako ne toliko zbog same škole onda zbog kreativnosti svakoga pojedinog učenika.

Zanimao nas je stav stručne suradnice-psihologinje Ane Boban Lipić o sadržaju komercijalnih časopisa i magazina kojima se djeca i mladi nerijetko okreću u želji za zabavom i razonodom. Gospođa Ana Boban Lipić priznala je da se psiholozi i pedagozi nisu previše bavili tom temom iako je vrlo zanimljiva i o njoj bi glas struke itekako trebao nešto reći. Riječ je o korisnicima i čitateljima u osjetljivoj dobi od 12 do 20 godina kada se događaju brojne promjene u njihovu svijetu.

Mladi u to vrijeme postavljaju pitanja o svojim vrijednostima, o svojoj budućnosti, o svojim prioritetima, a odgovore traže manje od roditelja, a više među prijateljima i u svijetu medija. Često upravo mediji oblikuju svjetonazor mladoga čovjeka, nameću potrošački sustav vrijednosti i manipuliraju njihovim potrebama. Trebalo bi postaviti imperativ urednicima i izdavačima da vode brigu o tome što nude mladome čitatelju i kako ga oblikuju.

U školskim knjižnicama časopisi su u nepovoljnijem položaju od knjiga zato što pripadaju građi koja se primarno ne posuđuje, čita se u prostoru knjižnice. Dakle, potrebno je učenike zaustaviti, privući ih časopisima i ponuditi im kvalitetu tiska koja treba pobijediti u borbi s brzom i upitnom informacijom na Internetu. Također, treba imati na umu da se u gimnazijama više ne pišu maturalni radovi za koje se koristila periodika i stručna literatura. Članci u kvalitetnim časopisima bili su vrijedne bibliografske jedinice za mnoge maturalne teme. Dakle, časopisi postaju „pasivna“ građa u našim školskim knjižnicama. No, za svoje časopise škole godišnje izdvajaju značajna novčana sredstva, koja dobivaju na težini kada se zna da se ti isti časopisi slabo čitaju, gotovo uopće ne koriste za nastavu i odgojno-obrazovni proces. Postavlja se pitanje na kome leži odgovornost za ovakvu situaciju: na učenicima, predmetnim profesorima, školskim knjižničarima ili izdavačima? Svatko bi trebao doprinijeti sa svoje strane da časopisi postanu korisna i „aktivna“ građa u školskim knjižnicama.

Zaključili smo da je potrebno: istražiti i analizirati knjižničarske usluge i korisničke potrebe djece i mladih vezano za problem časopisa u školskim knjižnicama; načiniti listu časopisa i magazina za djecu i mlade prema kriterijima kvalitete kao preporuka školskim knjižničarima, urednicima, stručnim suradnicima, roditeljima i učenicima; odrediti načine djelovanja pomoću kojih školski knjižničari mogu biti produžena ruka i potpora izdavačima da s kvalitetnim časopisima dođu do učenika.

Jadranka Jurić

Organizacijski odbor okrugloga stola:
Jadranka Jurić, Božica Kühn, Iva Grisogono,
Monika Meštrović, Goranka Braim Vlahović,
Beata Doko, Iva Šišak

Galerija fotografija

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
•