Živjeti u ‘zanimljivim’ vremenima

Svoj 10. stručni skup Hrvatska udruga školskih knjižničara održala je 30. listopada 2020. u Zagrebu, u prostoru Nacionalne i sveučilišne knjižnice pod nazivom Živjeti u ‘zanimljivim’ vremenima. Stručnim skupom ujedno obilježava i Međunarodni mjesec školskih knjižnica jer su spoznavanje i promišljeno djelovanje najveća proslava jedne profesije!

Mjesec školskih knjižnica, započeli smo Knjižnom bookom prvog dana listopada, a trideset dana kasnije na istom mjestu, u okrilju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu kojoj čestitamo na dodijeljenom priznanju Knjižnica godine, održao se naš deseti samostalni državni stručni skup.

U skladu s epidemiološkim preporukama stručni skup održao se uživo s ograničenim brojem sudionika uz mogućnost sudjelovanja putem izravnog prijenosa (live streaming). Na taj način organizator je pokušao dosegnuti najbolje od oba svijeta: imati komunikaciju uživo, sa svom razmjenom emocija i misli koje ona podrazumijeva i osigurati pristup kolegama i kolegicama koje iz različitih razloga nisu mogli biti u istom prostoru, a ipak su željeli podijeliti i znanje i doživljaj. U izravni prijenos je bilo uključeno više od 900 sudionika, a događaj je na mrežnim stranicama pregledalo 5340 korisnika.

Uvodni govori – knjižnice kao ogledala naše ljudskosti i prozori u svijet

Uime organizatora, sudionike je na samome otvorenju pozdravila predsjednica Hrvatske udruge školskih knjižničara Vanja Jurilj. Zahvalila je na dolasku svim sudionicima kao i gledateljima koji Skup prate u izravnom prijenosu:

Sam naziv ovogodišnjeg skupa, Živjeti u ‘zanimljivim’ vremenima inspiriran je poznatom izrekom Dao ti Bog da živiš u zanimljivim vremenima. Tumači njezina značenja dvoje o tome je li izreka  blagoslov ili kletva, ali zanimljivim bi se zasigurno i prilično zorno mogao opisati svijet u kojem se budimo posljednjih mjeseci, tjedana i dana… Prizori gradova, trgova, ulica, naša lica, životi koje živimo više podsjećaju na prizore iz distopijskih romana i filmova nego na stvarnost kakvu smo donedavno živjeli i poznavali. Situacija koja je u proljeće izazvala stanje šoka, ove jeseni pretvara se u košmar koji traje.

U prirodi je knjižničarstva i uređenog svijeta knjižnice da uvede red u kaotični svijet u kojem se gomilaju i nasumično probiru različite informacije. Stoga se i ovim skupom htjelo, koliko je to moguće, spoznati bitne odrednice događaja oko nas, analizirati njegove posljedice i pronaći konstruktivna rješenja i moguću ulogu knjižnica i knjižničara.

Zahvalila je Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici na domaćinstvu i potpori ovome skupu i pozvala njenu glavnu ravnateljicu prof. dr. sc. Ivanku Stričević da se obrati Skupu.

Prof. dr. sc. Ivanka Stričević u pozdravnom se govoru obratila prisutnim gostima i sudionicima koji su skup pratili u izravnom prijenosu. Kao ravnateljica krovne knjižnice Republike Hrvatske pojasnila je reakciju i aktivnosti Nacionalne i sveučilišne knjižnice od početka pandemije: omogućilo se prenošenje svega što je moguće u online okruženje, iskoristila se svaka mogućnost za pružanje novih usluga korisnicima, ali i za stalnu stručnu i savjetodavnu potporu svim vrstama knjižnica. A čim se knjižnica otvorila, počele su intenzivne aktivnosti prema ostvarenju one druge, društvene uloge knjižnice. Omogućeno je održavanje brojnih događanja u prostorima knjižnice jer upravo ta socijalna i humanistička funkcija knjižnice ne smije biti zapostavljena. Knjige i knjižnice su istovremeno ogledala naše ljudskosti i prozori u svijet. Čak i u vrijeme kada su naši osobni kontakti ograničeni, trebamo pronaći alternativne načine: ono što prenosimo knjigom i čitanjem postaje vrlo važno u svakoj dimenziji psihološkog i emocionalnog opstanka, a u konačnici i onog fizičkog.

Školske knjižnice su u svome radu u prvome redu okrenute mladim korisnicima. Zato ohrabrujem školske knjižničare da pronađu načina kako biti prisutni u njihovim životima, pokazati im ljepotu kreativnog izričaja i prenositi im poruke ljudskosti i vjere u život.

Distopijska obličja ‘zanimljivih’ vremena: kulturalno-studijski doprinos razumijevanju aktualne zbilje

Dr. sc. Hajrudin Hromadžić, izv. prof. Odsjeka za kulturalne studije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci održao je izlaganje pod nazivom Distopijska obličja ‘zanimljivih’ vremena: kulturalno-studijski doprinos razumijevanju aktualne zbilje. U izlaganju je zadani problemski motiv Skupa, ‘zanimljivost’ aktualnog društvenog trenutka na globalnoj, planetarnoj razini, obilježen uvjetima života prema diktatu koronavirus pandemije, bio tematiziran preko društveno-teorijske, ali i književne te pop-kulturne dihotomije: utopije vs. distopije.

Na samome početku izlaganja, Hromadžić je ustvrdio da se korijeni i utopijskog i distopijskog doživljaja svijeta nalaze duž cijelog horizonta postojeće društvene zbilje: od režima ekonomije kapitalističkog neoliberalizma i njegovih razarajućih socijalnih i ekoloških učinaka, preko političke radikalizacije u vidu konzervativno-desnog populizma s elementima neofašizma pa do teorija zavjere i kulture totalne postmodernističke relativizacije, za sada najrazvidnijim u formama medijske konstrukcije realnosti kroz tzv. novomedijske društvene mreže.

Tragom pokušaja utemeljenja teze o važnosti da se ustraje na utopijskoj paradigmi i u epohi realizirane distopije, predavač nas je u izlaganju podsjetio na postavke iz nekih klasičnih uradaka u domenama utopijskog mišljenja: na Platonov opis Atlantide u Timeju, na Utopiju Tomasa Moora i Grad sunca Tomassa Campanelle, a zatim i na teorijske postavke utopijskog mišljenja Karla Mannheima, Ernsta Blocha i Fredrica Jamesona. Ukazao je da se u različitim epohama, što se tiče teorijskih, ideološkofilozofskih konceptualizacija, na utopijske scenarije različito gledalo: razumijevanje utopija kao nostalgično-patetičnih žaljenja za davno izgubljenim zlatnim dobom koje se nikada više neće vratiti, postalo je neprihvatljivo za suvremene teoretičare. Tako Mannheim, Bloch i Jameson doživljavaju utopiju u kontekstu sadašnjice, kao nešto što je važno sada i ovdje, što nam čini sadašnji trenutak podnošljivim – utopijski prezent. Utopija jest dobro mjesto kojeg nema, ali o kojemu aktivno sanjarimo. Citirajući Ernsta Blocha, naglasio je važnost utopijskog viđenja svijeta: zato što se ne zadovoljava postojećim, upućuje zahtjev za korjenitim promjenama sadašnjosti i za boljim uređenjem društvenih odnosa.

Hromadžić naglašava i da utopije, u suvremenom razumijevanju toga pojma, nisu toliko zainteresirane nacrtati precizne koordinate svijeta do kojega bismo trebali doći, već su zainteresirane za utopiju kao akcijsku metodu.

Prema Karlu Mannheimu radi se o utopiji koja transcendira realnost i prelazi u djelovanje te u isti mah djelomično ili potpuno razara postojeći egzistencijalni poredak. Utopija ima viziju budućnosti, ali se ne opterećuje preciznim odgovorima.

Prelazeći na određivanje distopije, iako 2020. godinu naziva distopijskom godinom naše generacije, Hromadžić upozorava da je distopija društveno-kulturna konstanta koju dozirano konzumiramo već dulje vrijeme, prvenstveno kroz medijske uratke. Ukazuje na činjenicu da u novom tipu serijala (Netflix, HBO) distopijski žanrovi doslovno bujaju, postali su komercijalno utrživi. Navodi i da je književnost na neki način trasirala put prema distopijskim djelima u drugim žanrovima: Zamjatinov roman Mi, Huxlijev Vrli novi svijet i Orwelova Tisuću devetsto osamdeset i četvrta. Prema nekim raspravama iz književnoteorijskih krugova, krajem 20. i početkom 21. stoljeća, ušli smo u neku vrstu hibrida Huxlijevog i Orwelovog svijeta. Događaji iz 2020. godine navode nas da ozbiljnije sagledamo i još tri značajna romana: Camusovu Kugu, Pekićevo Besnilo i Saramagov Ogled o sljepoći.

Zaključak predavača je da se sinteza navedenih distopijskih trendova ne ogleda najviše niti u premanentnoj anksioznosti niti u potpuno promijenjenim našim društvenim ritualima, nego u snažno izraženoj sumnji u racionalno kritičko mišljenje, svojevrsnoj smrti prosvjetiteljstva.

Pandemija i infodemija – kako izaći iz začaranog kruga straha

Dr. sc. Nataša Jokić Begić, redovna profesorica Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu započela je svoje izlaganje izjavom da su vremena s psihološke točke gledišta i više nego zanimljiva, a ona je optimist i vjeruje da ćemo kao ljudi naći dovoljno mudrosti i doći do pozitivnih rješenja.

Istakla je važnu ulogu knjižničara u prijenosu znanja, a smatra da će ta uloga u nadolazećem vremenu biti još značajnija. Najavila je da će se u svome izlaganju potruditi prenijeti nam neka osnovna psihološka saznanja koja možemo iskoristiti za vlastite živote, ali i prenijeti ih učenicima, njihovim roditeljima i kolegama u školi.

Prema njenom mišljenju, u usporedbi s velikim povijesnim pandemijama (srednjovjekovna crna kuga je u samo osam godina ubila polovicu tadašnjeg stanovništva Europe), ova ovogodišnja, na sreću, ne predstavlja tako veliki biološki izazov. U odnosu na stvarni biološki problem, puno veći problem predstavlja infodemija – negativna strana brzoga širenja informacija je tjeskoba od koje ne možemo pobjeći.  Mi smo prije trideset godina prošli kroz veliku društvenu psihološku traumu rata koji je objektivno puno veća ugroza za naše živote.

Ovo što nam se sada događa, prema psihološkim kriterijima, nema elemente traume, ali stalni pritisak informacija čini postojeću situaciju traumatičnom. Svakodnevni priljev informacija o broju zaraženih, mogućim posljedicama na zdravstveni sustav, crne ekonomske prognoze izazivaju stanje kontinuirane tjeskobe i ona traje već devet mjeseci. Postoje predviđanja da bi ova situacija tjeskobe bez mogućnosti odmaka i bijega, mogla ostaviti i dublje psihološke posljedice nego trauma rata.

Naglasila je kako je proces evolucije ugradio u ljudsku vrstu sposobnost da u se trenutku velike opasnosti pokrene ogromna količina energije koja nam pomaže da pobjegnemo od te opasnosti i to je dobro. Problem nastaje kad takva situacija traje jako dugo. Za razliku od životinjskih vrsta, ljudsko biće ne razlikuje objektivnu opasnosti od zamišljene – zbog toga stres na ljude ostavlja puno dublje posljedice. Zbog toga su psihološki aspekti pandemije bitno sveobuhvatniji od straha od virusa.

U vrijeme kada je pandemija koronavirusa bila na vrhuncu i kada su na snazi bile mjere Ostani doma, dvanaest psihologinja s Filozofskog fakulteta u Zagrebu i trinaesta kolegica sa Zdravstvenog veleučilišta u Zagrebu provele su istraživanje na temu Kako smo? Život u Hrvatskoj u doba korone. Rezultati su se pokazali zabrinjavajućima jer je psihičko zdravlje stanovništva ozbiljno pogoršano. Važan nalaz je da pandemija na psihičkoj osnovi pogađa velik broj stanovnika koji su ostali fizički zdravi: jake i izrazito jake simptome depresivnosti iskazalo je 18 %  ̶  20 % ispitanika, a njih 28 % blage do umjerene simptome. Rad od kuće i razdvojenost od članova obitelji navedeni su kao veći izvori stresa nego strah od korone. Djeca u ovoj situaciji također nisu dobro prošla: 16 % dječaka i 25 % djevojčica ima izražene psihičke teškoće. Manja djeca su bolje reagirala na proljetni ostanak kod kuće, a srednjoškolci su tu situaciju dosta teško podnijeli. Kao ozbiljne simptome stresa navela je: povlačenje, razdražljivost – kratki fitilj, zanemarivanje obveza, stalnu zabrinutost, plačljivost i različite tjelesne probleme.

U duhu nagoviještenog optimizma s početka izlaganja, Jokić Begić je napomenula da su donedavno ljudi živjeli u objektivno puno težim životnim uvjetima i preživljavali. Dobro je znati da potječemo od takvih predaka. Preporučila je uvođenje rutine u ritam buđenja i odlaska na spavanje, ograničenje izloženosti sadržajima koji nas uznemiravaju i neimanje prevelikih očekivanja od sebe – kada se priroda pokazala u svojoj grubosti, vrijeme je da budemo nježni prema sebi. 

 Čitajmo da se ljudski (spo)razumijemo!

U svojoj knjizi Čitanjem do (spo)razumijevanja (2019.) redovna profesorica Odsjeka za južnoslavenske jezike i književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. sc. Anita Peti-Stantić naziva knjižničare i sve one koji mlade potiču na čitanje neurokirurzima bez noža. Oni svojim djelovanjem mijenjaju mozgove mladih ljudi, omogućujući im bolje snalaženje u tekstu, ali i u životu. Upravo zbog zajedničkog uvjerenja da, sada više nego ikada, treba ustrajati na tim suptilnim operacijama s uvjerenjem da imaju moć mijenjati nas i svijet na bolje, dr. sc. Anita Peti-Stantić je bila sljedeća pozvana predavačica. Zbog nemogućnosti sudjelovanja uživo svoje je izlaganje održala preko aplikacije Zoom.

U izlaganju pod naslovom Čitajmo da se ljudski (spo)razumijemo! Govorila je o sličnostima i razlikama u usvajanju jezika i učenju čitanja te o tome što znači samo naučiti čitati i time postati čitač, a što znači naučiti dubinski čitati i time postati čitatelj. Navela je istraživanja koja pokazuju da su razine čitalačke pismenosti bolji pokazatelj gospodarskog rasta od obrazovnog postignuća, da je čitalačka pismenost povezana sa sklonošću cjeloživotnom učenju te da će se pojedinci sposobni dubinski čitati moći cijeli život usavršavati, imat će veće samopouzdanje i moći će bolje razumjeti svijet. Učenici koji bolje čitaju polučit će bolje rezultate u svim predmetima. I oni koji se odluče za STEM aktivnosti trebat će vještinu razumijevanja teksta, sažimanja bitnog, imat će potrebu za bogatim rječnikom.

U poticanju čitanja i mišljenja Anita Peti-Stantić posebno inzistira na važnosti razumijevanja riječi, posebno apstraktnih riječi intelektualnog vokabulara. Predlaže da učenike sustavno suočavamo s brojnim raznolikim, a opet povezanim značenjem riječi i mogućnostima njihovih kombinacija. Na taj način djeca postaju bolji čitači, radije čitaju i dalje sami sebe obrazuju čitanjem. Upozorava i da je čitateljska kompetencija povezana sa socijalnim statusom, pa će djeca s kućnom bibliotekom otpočetka imati bolji vokabular i veće jezične mogućnosti, ali zato je tu škola da te razlike ublaži ili poništi sustavnim poticanjem jezičnog razvoja.  Kao moguću pomoć u tom procesu,  predstavila je Hrvatsku psiholingvističku bazu koja je sastavljena kao javni resurs za pomoć svim zainteresiranima.

Na kraju izlaganja je predložila aktivnosti i vježbe koje učitelji i knjižničari mogu provoditi s mladima kako bi im pomogli u motivaciji za čitanje i dala pregled nekoliko novijih naslova koje preporučuje za slobodno čitanje. Naglasila je da dubinsko čitanje, osim na razvoj intelektualnih sposobnosti, bitno utječe i na razvoj ljudske empatije i sposobnost razumijevanja svjetova u kojima se možda nikad neće naći kako bi bolje razumjeli sebe i svoje bližnje.

Prema zaključku

Sudionicima Skupa se na kraju obratila predsjednica Hrvatske udruge školskih knjižničara Vanja Jurilj, nudeći neku vrstu zaključka, a ponajviše ohrabrenja kolegicama i kolegama školskim knjižničarima u njihovom svakodnevnom radu.

Prije svega, naglasila je da situacija u kojoj se nalazimo jest zahtjevna, ali povijest je prepuna zahtjevnih događaja: možemo se prisjetiti milenijskog straha od kraja tisućljeća, svjetskih ratova… Mi smo i osobno svjedočili teškim iskustvima u nedavnoj prošlosti  ̶  Domovinskom ratu.

Iako se znanstvenim istraživanjima može dobrim dijelom objasniti značaj čitanja, a time i značaj naše profesije, svi učinci čitanja se ipak ne mogu racionalno objasniti bez ostatka. U tom ostatku se krije humanistički aspekt naše profesije. Upravo humanistički aspekt naše profesije je onaj koji osnažuje ljudski duh, a snaga ljudskog duha je čovječanstvo do sada izvukla iz svake nevolje.

Zbog toga čitanje nije važno samo kao tehnika, važni su sadržaji koje čitamo i načini na koje s tim sadržajima postupamo. Važno je na koji način mi osnažujemo sami sebe, kako dolazimo do inspiracije kad su ostali depresivni, na koji način možemo sačuvati mir kad su svi oko nas u strahu, kako možemo biti fokusirani na rješenja kad su ostali fokusirani na problem. Samo ako znamo odgovore na ta pitanja mi možemo, prije svega, biti od koristi samima sebi pa onda i drugima.

Podsjetila je na simboliku prvoga izlaganja i na snage koje pokreće utopija. Istakla je da kada bismo više vjerovali u te snage, kada bismo više boravili u takvim svjetovima, imali bismo više mogućnosti nešto od tih čuda i te ljepote dovesti u ovaj svijet. Bivanjem u svijetu čuda činimo ih mogućim.

 

Izvješće priredila: Vanja Jurilj

Fotografije: NSK Zagreb

Snimka Stručnog skupa

Organizacijski odbor: Vanja Jurilj, Goranka Braim Vlahović, Anica Tkalčević, Jadranka Jurić, Beata Doko i Vedran Škarica